Pregled teme
:: ISLAM :: Hadisi
 Printaj Teme
REKAIK (KAD MELECI PLACU)
ALDINUN
#1 Printaj Post
Objavljen 04 December 2008
Member


Postova: 160
Pristupio: 28.11.08

Bijase jedna djevojka koja je studirala vjerske znanosti na jednom od univerziteta zemalja u Zaljevu. Imala je umilan glas i Kur'an bi ucila svako vece, tako da je bio pravi ugodjaj za mumina da je slusa. Njena majka bi, svako vece, stala pred vrata sobe svoje kceri, slusala je dok uci Kur'an i uzivala u njenom milozvucnom glasu. Dani su tako prolazili, sve dok se, Allahovom odredbom, djevojka ne razbolje. Porodica je...

smjesti u bolnicu i tu je je, nakon nekoliko dana, zedesila smrt. Vijest iz bolnice tesko je pogodila porodicu. Posebno tesko bijase njenoj majci. Prvi dan zalosti bio joj je kao godina. Tuga je parala njeno srce. Kad su se, na kraju dana, razisli svi koji su dosli na zalost, majka je ustala i krenula prema sobi svoje kcerke. Bijase jedan sat po ponoci. Dok se priblizavala vratima njene sobe cula je glas koji ju je asocirao na tihi plac. Culi su se mnogi glasovi.

Ona se uplasila i nije smjela uci u sobu. U sabah je izvjestila porodicu o tome sto je te noci cula iz sobe svoje kcerke. Ukucani su se uputili u tom pravcu, usli u sobu, ali u sobi nista ne nadjose. Slijedecu noc, u isto doba, majka je otisla do kcerkine sobe i cula iste zvukove. Obavjestila je muza o onome sto joj se ponovilo, a on joj je kazao: "Pred sabah cemo otici i uvjeriti se! Mozda ti se ti glasovi pricinjavaju!?" Ujutro su otisli i uvjerili se da se tamo nista ne desava.

No, majka je bila cvrsto uvjerena u ono sto je cula, pa je to ispricala jedenoj svojoj prijateljici. Ona joj je predlozila da ode jednom od sejhova (alima, ucenjaka u vjeri, op. red.) i izvjesti ga o onome sto se dogodilo. Majka je poslusala savjet svoje prijateljice te izvjestila jednog sejha o onome sto se dogodilo. Sejh se tome iznenadio i kazao: "Zelim da dodjem do vas i budem prisutan u to vrijeme u vasoj kuci."

Sejh je dosao do njih i svi se uputise prema sobi umrle djevojke. Vec su ga bili obavijestili o tome da je djevojka ucila Kur'an svako vece. Kada se sejh priblizio sobi, cuo je glas koji je cula i djevojcina majka i zaplakao. Clanovi porodice su ga upitali: "Sta te je rasplakalo?" Sejh je, glasom punim tuge, odgovorio: "Allahu ekber! Ovaj glas je plac meleka. Doista su meleci svaku noc silazili i slusali ucenje Kur'ana vase kcerke, a sada su izgubili glas koji su slusali i u kojem su uzivali. Allah je najveci, Allah je naveci! Neka joj je sretno zbog deredze koju je stekla kod Allaha swt."
SELAM..................................................
 
ALDINUN
#2 Printaj Post
Objavljen 04 December 2008
Member


Postova: 160
Pristupio: 28.11.08

RECIShockN JE ALLAH-JEDAN!
ALLAH je utociste svakom!
Nije rodio i rodjen nie!
i niko mu ravan nie!
KUR-AN(112)
SELAM..................................................
 
ISLAM_NP
#3 Printaj Post
Objavljen 04 December 2008
Clanski Avatar

Member


Postova: 85
Pristupio: 28.11.08

ja neznam ni jednu predaju da je bilo ko cuo plac meleka. (cak ni ashabi nisu culi) Culi su objavu (spustanje kur'ana) u vidu zujanja,zvona... ali da je neko cuo plac meleka ja neznam. A ashabi su na vecem stupnju od toga ucenjaka. Neznam koliko je vjerdostojna ova predaja ahi dragi. ?
Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši nacin raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu.
Kur'an An-Nahl 125ajet.
 
ALDINUN
#4 Printaj Post
Objavljen 05 December 2008
Member


Postova: 160
Pristupio: 28.11.08

Allah je Milostiv prema Svojim robovima REKAIK



Jedan ugledan covjek iz Rijada ispricao mi je cudnu pricu koja se desila 1376. hidzretske godine. Naime, gripa ljudi iz Rijada otisla je na Crveno more da lovi ribu. Na ladji su proveli tri dana i noci, ali nisu upecali ni jednu ribu. Oni su uredno obavljali pet propisanih namaza, a kraj njih je bila grupa ljudi koji nisu nikako klanjali, a imali su jako dobar ulov...

Tako jedan iz grupe koja je klanjala rece: "Subhanallah! Mi obavljamo svih pet namaza koje nam je Allah odredio, a nista nismo uloviti. A ovi do nas nista ne klanjaju, a imaju tako dobar ulov." Onda ih sejtan navede, i oni ne klanjahu ni sabah, ni podne, ni ikindiju, i predvecer pocese pecati.

Tu vecer ulovise jednu ribu. Kada su joj rasporili utrobu, nadjose u njoj jedan dragulj. Jedan covjek uze dragulj, poljubi ga i pogleda u njega kazajuci: "Subhanallah! Hvala Mu na svemu sto nam daje i pored toga sto smo Mu neposlusni! U ovoj opskrbi je opomena za nas." Potom baci dragulj u more. "Allah ce nam dati nesto bolje od ovoga, ja ga ne zelim uzeti jer sam ga stekao tako sto sam propustio namaze." Potom svi odose u svoje satore na kopnu i obavise namaz.

Poslije namaza opet krenuse da pecaju i ulovise ribu u kojoj takodjer nadjose dragulj i kazase: "Hvala Allahu na dozvoljenoj i lijepoj opskrbi koju nam je podario nakon sto smo klanjali, spominjali ime Njegovo i oprost od Njega zatrazili."

Pogledaj samo kako je necista zarada stecena nakon neposlusnosti Allahu postala cistom i dozvoljenom kada su se ljudi vratili Allahu. Koliko je samo Allah blag i milostiv prema robovima Svojim. Ako se oni necega radi Njega prodju, on im jos bolju nagradu zauzvrat podari.

Ova prica me podsjetila na jedan dogadjaj iz zivota Alije, r.a. Jednom je Alija r.a., usao u dzamiju u Kufi kako bi obavio duha-namaz i pred ulazom dao nekom momku da pricuva njegovu mazgu. Kada je Alija r.a., izasao i nasao samu mazgu, bez djecaka i bez ulara, te je poslao jednog covjeka da vidi sta se desilo. Covjek se ubrzo vratio i kazao Aliji, r.a., kako je mladic prodao ular za dirhem. Alija r.a., na to kaza: "Subhanallah! Bio sam odlucio da mu dam halal-dirhem jer mi je ucinio uslugu, ali on se odlucio da ga zaradi na haram-nacin."

Allah je uvjek sa Svojim robovima. On ih stiti svakog trena i iskazuje im Svoju neizmjernu milost i dobrotu.
SELAM..................................................
 
ALDINUN
#5 Printaj Post
Objavljen 05 December 2008
Member


Postova: 160
Pristupio: 28.11.08

Gorki zavrsetak REKAIK





Bio sam u dnevnom obilsaku bolesniku u jednoj kanadskoj bolnici u kojoj sam obavljao praksu.Paznju mi je privuklo ime bolesnika u krevetu br.3.Zvao se Muhamed. Pogledao sam mu u lice, medjutim prepoznavanje lika bolesnika je bilo tesko izvodljivo zbog mnostva cjevcica i kablova koji su bili prikljuceni na medicinske aparate. Bio je to dvadesetpetogodisnji mladic. Imao je sidu! Prije dva dana je...

dovezen o bolnicu, jer je dobio jaku upalu pluca. Njegovo zdravstveno stanje se konstantno pogorsavalo.

Prisao sam mu i blago ga zovnuo njegovim imenom: “Muhammede, Muhammede...” Cuo je moj glas. Odgovorio mi je lose razumljivim rijecima. Nazvao sam njegove roditelje. Javila se njegova majka. Na osnovu njenog akcenta sam zakljucio da su iz Libana. Od nje sam saznao da mu je otac jako uspjesan “biznismen”.

Objasnio sam Muhammedovoj majci da je stanje njenog sina zaista ozbiljno. Dok smo razgovarali, aparati na kojima je Muhammed bio prikljucen pocelil su pistati i pokazivati nagli pad krvnog pritiska. Zvucalo je zastrasujuce...

Trznuo sam se i povikao njegovoj majci na telefon: “Morate odmah doci ovamo!” Odgovorila mi je: “Ja sam trenutno zauzeta sa poslom. Doci cu kada zvrsim.” Rekao sam joj: “Tada moze biti kasno”, i spustio joj slusalicu.

Nakon pola sata sestrica je dovela Muhammedovu majku na odjel. Zeljela je da razgovara sa mnom.
Bila je to sredovjecna zena. Na njenom izgledu se nije primjecivalo da je muslimanka. Kada je ugledala sina, pocela je plakati. Pokusao sam je umiriti rekavsi joj: “MoliAllaha za oprost i moli Ga da izlijeci tvoga sina!”

Uplaseno me upitala: “A jesi li ti to musliman?” Odgovorio sam: “Elhamdulillah!” Potom je ona rekla: “I mi smo muslimani.”, na sto sam je dodao: “Dobro, onda idi sinu i prouci mu nesto iz Kur´ana kako bi mu Allah olaksao njegovo stanje.”

Zena se trznu i poce jos vise plakati govoreci: “Ah, Kur´an! Ne znam. Ne znam nista iz Kur´ana uciti.” Zacudjen sam upitao: “Pa kako onda klanjas? Zar ne znas El-Fatihu napamet?” Brisale je suze i nastavila govoriti: “Otkako smo doselili u ovu zemlju klanjamo samo bajrame.”

Pitao sam za njenog sina, na sto mi je rekla. “Bilo je sve uredu, sve dok dok nije upoznao tu djevojku.”
Pitao sam je: “Je li klanjao?”, pa je rekla: “Ne, nije, medjutim zelio je obaviti hadz kada ostari.”

Aparati su poceli jos jace da piste. Skocio sam do mladica i primijetio da je na samrti, blizi mu se kraj. Aparati su sve jace pistali, njegova majka sve vise plakala, a sestrice stajale uplasene i zbunjene. Priblizio sam se njegovom uhu i prosaptao: “La ilahe illallah, la ilahe illallah. “ Mladic nije pokazivao reakcije, ali me cuo. Ponovio sam glasnije: “Reci: La ilahe illallah!” Poceo je nesto tiho izgovarati. Rekao je: “Ah, ah, jaki bolovi. Dajte mi nesto protiv bolova.”

Poceo sam se boriti protiv svojih suza. Molio sam ga: “Reci: La ilahe illallah.” Pomjerio je usne... Obradovao sam se. Ja Allah, izgovorice sehadet! Na moje zaprepastenje, cuo sam ga kako govori: “Ne mogu, ne mogu, zelim da vidim djevojku. Ne mogu...”

Majka je uplaseno gledala i plakala. Puls mu je bivao sve slabijim, a zatim neujednacen. Nisam se vise mogao suzdrzati, pa sam poceo glasno plakati. Stisnuo sam njegove ruke i pokusao ponovo da ga ubijedim: “Molim te, reci sehadet posljednji put, reci la ilahe illallah!”

Tiho je prosaptao: “Ne mogu, ne mogu...” , a zatim je nestalo pulsa... lice je hladno palo na drugu stranu. Bio je mrtav!

Njegova majka se izbezumljeno bacila na prsa sina. Ugledavsi taj prizor, nisam se vise mogao obuzdati. Zaboravio sam sva pravila prve pomoci...
“Eksplodirao” sam i poceo vristati na njegovu majku: “Ti si odgovorna. Ti i njegov otac. Zapostavili ste i izgubili osjecaj odgovornosti...”

Dragi brate, draga sestro!

Razmislite o ovom mladicu. Sta bi bilo da je rijec o tvome sinu ili tvome bratu... ili cak o tebi?

Da, tebi se obracam. Nastoj da uvijek budes u pokornosti Allahu s.v.t.

Allah Svemocni kaze: “O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!” (Ali Imran : 102)

Utici se Allahu Milostivom u kakvom god da si stanju i i trazi od Njega pomoc i uputu. Moli ga da uputi tvoj potomak:

“I oni koji govore: “Gospodaru nas, podari nam u zenama nasim i djeci nasoj radost i ucini da se cestiti na nas ugledaju!” (Furkan : 74)

Moli Ga da te ucini cvrstim u vjeri. Potrudi se da uvijek i svugdje spominjes Allaha:

“O vjernici, cesto Allaha spominjite i cesto sjecajte.” (El-Ahzab : 41)

Osjeti Njegovu blizinu i prisustvo onda kada te dusa navraca na zlo i znaj da te On vidi i posmatra...
SELAM..................................................
 
ALDINUN
#6 Printaj Post
Objavljen 05 December 2008
Member


Postova: 160
Pristupio: 28.11.08

MI CEMO VAS DOVODIT U ISKUSENJE MALO SA STRAHOM I GLADOVANJEM I TIME STO CETE GUBITI IMANJA,ZIVOTE,I LJETINE. A TI OBRADUJ IZDRZLJIVE. ONE KOJI KAD IH KAKVA NEVOLJA ZADESI SAMO KAZU MI SMO ALLAHOVI I MI CEMO SE NJEMU VRATITI.
(KRAVA AL-BAQARA,155-156)
SELAM..................................................
 
ALDINUN
#7 Printaj Post
Objavljen 05 December 2008
Member


Postova: 160
Pristupio: 28.11.08

KAD VUK PROGOVORI REKAIK




Vjerovatno se svakom covjeku koji posjeduje neku domacu zivotinju barem nekada u zivotu desilo da, dok cuva zivotinju na livadi ili dok joj pred kucom ili stalom daje hranu, primjeti da ga zivotinja gleda posebnim pogledom. Pogledom u kojem se krije mnostvo osjecanja i poruka koje njen vlasnik procita i bez rijeci, jer se u tom pogledu kriju znacenja kojima ne treba tumacenje rijecima...

I onda u takvoj situaciji njen vlasnik obavezno prilazi zivotinji sa posebnom paznjom, donese joj hranu i pomiluje je po glavi ili vratu dajuci joj do znanja da je, eto, razumio poruku u njenom pogledu. To se, dakle, desava u svakodnevnom zivotu, u obicnim situacijama, a sta tek reci za situacije koje se ne mogu nazvati obicnim, poput poslanickih mudziza koje su kod svih Allahovih poslanika bile njihov pratilac i dokaz poslanstva.

Poznate su predaje u kojima se spominje da se deva zalila Muhammedu a.s.w.s., na svog vlasnika koji je mnogo tovari, a slabo hrani, zatim, da je ptica Hudhud razgovarala sa Sulejmanom, a.s. o pitanjima koja se ticu vjere, da je Sulejman, a.s., razumijevao govor mrava i da je cuo jednog mrava kako upozorava ostale mrave da se sklone u svoje nastambe, jer bi ih u suprotnom mogli pogaziti Sulejman i njegova vojska i sl.

Allah dz.s., je Svemocni i Sveznajuci Stvoritelj Koji stvara sta hoce i kako hoce, i u Njegovom savrsenom stvaranju su pouke za razumom obdarene.

U hadisu koji cemo spomenuti, Muhammed, s.a.w.s., upravo nas obavjestava o cudnim, ali istinitim dogadjajima o kojima bismo svakako trebali razmisljati i pouku uzeti. Naime, jedanput se Poslanik, s.a.w.s., nakon sabah namaza, popeo na minber i prisutnim ashabima rekao: Dok je jedan coban na pasnjaku cuvao stado, iznenada je u stado upao vuk, zgrabio jednu ovcu i pobjegao.

Cobana je u prvi mah zbunio i iznenadio taj prizor, a onda se pribrao i potrcao za vukom. Nedugo zatim uspio je sustici vuka, koji se, kada je vidio da mu se coban priblizio, pobojao da ustvari on ne bude lovina cobanu i da ne zamijeni ulogu sa ovcom, pa je pustio ovcu i pobjegao. Nakon sto se malo udaljio, okrenuo se i onda rekao cobanu: 'Eto, ti si je sada spasio od mene i uzeo mi hranu, a ko ce je spasiti sutra na Dan divljih zvjeri?'.

A sta je zapravo Dan divljih zvjeri? To je dan koji spada u domen gajba, za nas nepoznatog i nevidljivog, ali koji ce se sigurno desiti u buducnosti, u vrijeme kada se pojavi smutnja i nered na Zemlji, kada ce ljudi ostaviti svoju stoku i svoja stada bez pastira i cobana, pa ce postati lahak plijen zvjerimakoje ce ih klati i jesti koliko budu htjele i mogle. Tada ce zavladati opci metez na Zemlji, koji ce biti u znaku nepravde, zuluma, masovnih ubistava i zlocina nad nevinim ljudima i to je ujedno i jedan od predznaka Sudnjeg dana."

Nakon sto je Poslanik, s.a.w.s., isporicao taj dogadjaj ashabima, ucinilo mu se kao da su oni s dozom nevjerice prihvatili tu vijest. Daleko od toga da oni nisu vjerovali u ono sto im je Poslanik s.a.w.s., govorio, ali su ostali zapanjeni tom pricom. Zbog toga je Muhammed, s.a.w.s., nakon price o vuku i cobanu, ispricao i drugu pricu i rekao: "Neki covjek je uzjahao kravu, kao sto se jasu konji, magarci i deve, i vrlo lose se odnosio prema njoj, tukao ju je i slabo je hranio.

Dok ju je on tako jahao, tukuci je da brze ide, ona je okrenula glavu prema njemu i rekla: 'Ja nisam stvorena za jahanje, vec za muznju i oranje, i nije ti dozvoljeno da me koristis za ono za sto nisam stvorena.' Covjek se zacudio kad je cuo svoju kravu da govori i istog trenutka je skocio s njenih ledja." Nakon sto je zavrsio sa pricom, Poslanik s.a.w.s., rekao je: "Sto se tice ovih dogadjaja, u to vjerujemo ja, Ebu Bekr i Omer."

Iako njih dvojica nisu tada bili u mesdzidu, Poslanik, s.a.w.s., je u ime njih potvrdio njihovo i cvrsto vjerovanje u Allaha, dz.s., i sve ono sto im on kao Allahov poslanik prenese i isprica. Zato nije cudo sto Muhammed, s.a.w.s., Ebu Bekra nazvao - Es Sidiq (iskreni), a Omera - El Faruq (onaj koji jasno razlikuje istinu od neistine). (Buharija)
SELAM..................................................
 
ALDINUN
#8 Printaj Post
Objavljen 15 January 2009
Member


Postova: 160
Pristupio: 28.11.08

O moj Bože, zar je sutra kraj? rekaik




Dan se polahko povlacio i bližio se iftar. Aiša je žurno pripremala sofru i u prolazu gledala na sat. Cinilo joj se da vrijeme tako sporo odmice... A onda se iz daljine zacuo glas mujezina, koji se na momente gubio i miješao sa žamorom ljudi, koji su se šetali ulicom. Bila je to šesta noc šewala i ona je prvi put u toj godini sama iftarila. Muž joj je...

prošlog ljeta preselio na Ahiret, a kceri se poudale. Dok je iftarila slušala je ucenje Kur'ana sa audio-kasete, i razmišljala o ajetima koje je upravo cula. Iako je mnogo puta procitala prijevod Kur'ana, cinilo joj se da ove ajete prvi put cuje.

Lagahno se podigla i ugasila kasetu, a u ušima joj je odzvanjalo: "O vjernici, neka vas ne zabave vaši imeci i vaša djeca da ne spominjete Allaha! Oni koji tako rade na velikom su gubitku. Dijelite od onoga što smo vam dali prije nego nekomo d vas dode smrt, pa da onda rekne: "Moj Gospodaru, da mi hoceš (samo) malo odgoditi smrt, pa da dijelim i da budem od dobrih! - Ali Allah nece nikom odgoditi kad mu dode posljednji cas, a Allah zna sve što vi radite." (Prijevod znacenja - Munafikun, 9. - 11.)

Duboko je uzdahnula klimajuci glavom kao da nekom nevidljivom ili sama sebi potvrduje tu cinjenicu. Abdestila se, klanjala akšam, te se naslonila u svoju fotelju da izuci zikr poslije obavljenog namaza. Pogled joj odluta na veliki starinski sat, koji je bucno otkucavao, remeteci mir i tišinu njene sobe. Još je trebalo cekati do jacije, a ona je bila tako umorna. Ostala je da se odmara naslonjena na jastuke, a onda je prenu kucanje na vratima.

"La havle ve la kuvete illa billahi - ko bi to mogao biti?" - upita se poluglasno Aiša. Nikome se nije nadala, a i za posjete je bilo kasno. Nevoljko pride vratima i otvori. Mlad covjek oko 30-tak godina, crne kose i poduže crne brade sa osmjehom na usnama stajao je ispred nje. Osjetila je njegov sladunjavi parfem u nosnicama, koji ju je podsjecao na miris behara. On joj nazva selam, a ona bolje napravi mahramu i uzvrati, pitajuci se ko je on i ocekujuci da joj to sam kaže.

A njegove rijeci bijahu pravo iznenadenje: "Zar se ti ne bojiš smrti i kaburskog azaba? O kako vi ljudi malo radite, a puno ocekujete! Zar vi mislite da ste uzalud stvoreni i da se svom Gospodaru necete povratiti? A zaista tvoje vrijeme istice sutra sa podnevskim ezanom". I dok se ona sva tresla od neobjašnjive hladnoce, shvati da je nepoznati covjek vec otišao i ostavio je samu sa njenim uzburkanim mislima.

Lagano zatvori vrata, ude u svoju sobu i umornim pogledom prede po njoj. "O moj Bože, zar je sutra kraj?" - pomisli ona. "Sutra ce doci po mene Melek smrti. O Bože! A toliko planova i toliko nezavršenih stvari! Nisam ni Esmi vratila posudeni novac, a i Subhija mi još nije halalila što sam je spominjala onim ženama sa pijace. Teško meni, ona cak i nije tu da mi da halal. Znam da sam pogriješila, ali tudi hak je težak, a sad mi valja ici s njim i za njeg odgovarat!" Svašta joj je dolazilo na um i prisjecala se raznih grešaka. Osjecala se kao da ima groznicu. Nije znala šta bi prije, a vrijeme je prolazilo.

Krenula je prvo da pospremi kucu da ne ostavi ništa loše iza sebe, a onda je stala i sjetila se da je prece da klanja i uci Kur'an, jer od toga ima više koristi. Krenula je da uzme Kur'an, a onda se sjeti da ce odgovarati i za svoju djecu. Pomisli kako bi im trebala telefonirati i zamoliti ih da dodu da ih opomene na smrt i na odgovornost prema Allahu dž.š. A željela je i da ih još samo jednom vidi i da se oprosti sa njima. Zehra je jedina klanjala i za nju se nije brinula. Ona je sa svojim mužem i hadždž obavila i na pravom je putu. Ali bojala se odgovornosti za druge dvije kcerke.

Senija je bila frizerka i nije htjela da primi ništa od vjere, a Nermina... Aiša uzdahnu, a oci joj se orosiše suzama. Nermina je bila manekenka i top-model. Nju je zanimala samo moda i novac, a o vjeri nije ništa htjela ni da cuje. Znala je Aiša da ce biti pitana za svoju djecu i bojala se toga. A vrijeme tece i sve je bliži trenutak kad ce sve morati ostaviti kad, ništa nece moci ispraviti, a onda...? Onda polaganje racuna za sve što je uradila i govorila. "O moj Bože." - uzdisala je Aiša, a suze su joj tekle.

Željela je još puno toga da uradi i da se pripremi - a sada - nema više vremena. Kasno je za sve. Suze su joj lile niz njeno, vec naborano lice, a onda je zastala ispred ogledala i obratila se svom odrazu u njemu: "Eto, došlo ti je vrijeme da platiš za sve. Ne možeš se ni sama sebi opravdati da nisi znala, a kako ceš sutra kad staneš pred Stvoritelja svih svjetova? I još kad dode onaj stari imam i potvrdi kako nam je stalno davao savjete, a mi žene ništa ne slušamo!

Lijepo je on nama govorio: "Bojte se svog Gospodara, jer Njemu cete se vratiti i pred njim racun polagati." - a mi mislimo da još nije red na nas! O Bože, o Uzvišeni Gospodaru, ako nam Ti ne oprostiš, mi smo izgubljeni, jer sami smo se prema sebi ogriješili!". A onda se odmaknu, uze novcanik i pode prema vratima, bar sadaku da udijeli, da još koje dobro djelo zaradi. Zastade pored vrata i sjeti se da ni zekat za ovu godinu nije dala, pa se opet vrati, a onda pomisli da je prece tevbu da ucini, pa sve ostalo.

Odjednom se sve zamraci, zacu se huka kao huka vodopada i zacu se glas: "Došlo je tvoje vrijeme!" I dok se glas gubio u toj huci, ona vrisnu: "Nee, nee, ne mogu još!", a pred ocima joj se poceše mijenjati slike. Vidjela je svoje kcerke, novac od zekata, komšinicu kako je optužuje, dug koji nije vratila i sve, sve je bilo tu. Ništa nije izostavljeno! Došlo je vrijeme da položi racun za sva svoja djela. I onda kao da bi uvucena u mracni tunel koji ju je poput vakuma odvodio sve dalje i dalje na put bez povratka...

Aiša se trgnu i otvori oci... poslije nekoliko trnutaka shvati da je sve to bio samo san, ali san pun opomene. Njena soba i stari sat kao da su zaista bili svjedoci tog sna, djelovali su mracno i vidjelo se da je i njihovo vrijeme prošlo. A onda se zacu glas ezana za jaciju-namaz. Ona obrisa svoje znojno celo i požuri da se abdesti. U sebi je ucila sure Muavizatejn. Na sedždi je dugo molila svog Gospodara za oprost i za još samo malo vremena kako bi ispravila neke svoje greške. Iako je bila umorna i taj dan provela posteci, još dugo, dugo u noci kroz suze se cuo njen šapat: "Subhaneke inni kuntu mine-zzalimin Allahumagfirli - Ente Er-rahmer-Rahimin." - "Slava je Tvoja, zaista smo se mi prema sebi ogriješili, Allahu moj, oprosti mi, Ti Si od Milostivih Najmilostiviji".
SELAM..................................................
 
ALDINUN
#9 Printaj Post
Objavljen 15 January 2009
Member


Postova: 160
Pristupio: 28.11.08

Pruži mu ruku i udji u Džennet ( rekaik )



Zelim ti pokloniti dva divna cvijeta: prvi cete uvesti u Dzennet, a drugi spasiti Vatre! Ti cvjetovi su iz basce bratstva! Allahov Poslanik s.a.w.s., kaze: "Dva roba ce stati pred Allaha na Sudnjem danu. Jedan ce reci: 'Gospodaru, vrati mi moje pravo od mog brata koje mi je uzeo.'...

Allah ce reci: 'Sta ces sa svojim bratom kada mu od dobrih djela nista nije ostalo?' Covjek odgovori: 'Neka uzme od mojih grijeha.' Potom je Allahov Poslanik s.a.w.s., zaplakao, a zatim rekao: 'to je, zaista velicanstven dan. Ljudi ce biti u potrebi da im se olaksaju tereti grijeha.

Allah ce onome ko je to trazio reci: 'Pogledaj!' Podignut ce pogled i reci:'Gospodaru, vidim zlatne gradove i dvorce ukrasene biserom. Kog Poslanika, dobroga ili sehida su oni?' Reci ce: 'Onoga ko plati cijenu!' Covjek ce reci: 'Ko ce je moci platiti?' Allah ce mu reci: 'Ti si to u mogucnosti.' Upitat ce: 'A cime?' Reci ce: 'Oprostom svom bratu.' Covjek ce reci: 'Gospodaru, ja sam mu oprostio.' Allah ce reci: 'Uzmi svog brata za ruku i uvedi ga u Dzennet.''' ( El - Hakim)

Allahu ekber! Kako je Allahova milost ogromna! Divno li je bratstvo u ime Allaha! Reci mi: Hoces li samo pustiti suzu ganut ovom pricom, ili ces iskorijeniti zlobu iz svoga srca?

Evo i druge ruze... Jesi li je zaboravio? Ja nisam, brate...

Poslanik s.a.w.s., kaze: "Ko sacuva cast svoga brata, Allah ce ga sacuvati vatre na Sudnjem danu." ( Tirmizi )

Znaci: Ko ne zeli da njegovog brata ogovaraju u njegovom prisustvu, neka ne ucestvuje u tome... Neka zastiti njegovu cast, pa ce ga Allah spasiti Vatre na Sudnjem danu.

Kako je divna ova vjera! Ova pravila omogucavaju da drustvo zivi u sreci, miru i ljubavi, kao sto to nasa vjera zeli!

Tako ti Allaha, od ovog trenutka otkloni svaku zlobu i mrznju koju osjecas prema ijednom tvom bratu...

Allah ce ispitati nasa srca i vidjeti da su cista, bistra i neuprljana. Oprostit ce nam i nasem ummetu pomoci...

"... i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali..." ( El - Enfal, 46. )

Allah je ispitao srca ucesnika u Bici na Bedru i vidio da su jedinstvena. Rekao im je: "Radite sto zelite, oprostio sam vam."

Budimo ponovo jedno srce, jedna dusa i jedan ummet, kako bi Allah nase stanje promjenio i ucinio nas mocnim...

Izvor: Allah nece izmjeniti stanje jednog naroda dok on sam sebe ne izmjeni Autor: Amr Halid.
Uredio ALDINUN na 15 January 2009
SELAM..................................................
 
ALDINUN
#10 Printaj Post
Objavljen 15 January 2009
Member


Postova: 160
Pristupio: 28.11.08

Sta bi sada da sam bila na njenom mjestu rekaik



Sestra Nura bila je izrazito blijedog lica, mršava tijela. Mnogo je ucila Kur'an. Tragala bih za njom i nalazila bih je u njenoj sobi na ruku'u ili sedždi. Nalazila bih je visoko podignutih ruku prema nebesima. Molila je svoga Uzvišenog Gospodara za milost. Ovakvo je bilo njeno stanje jutrom i veceri, narocito u zadnjim casovima noci. Ja sam mnogo citala casopise, mnogo gledala...

televizor i video, toliko da sam postala i poznata po tome. Svoje obaveze prema Uzvišenom Allahu nisam izvršavala. Namaz nekada bih i klanjala ... cesto i ostavljala. Navece, nakon puna tri sahata, gasila bih televizor i video. Zacuo bi se ezan iz obližnjeg mesdžida, a ja bih odlazila u postelju.

Nura, sa svoga mjesta gdje bi klanjala, dozivala bi me: "Nemoj spavati prije nego što klanjaš sabah namaz!" Odgovarala bih joj: "Uh! Ima još vremena. Ovo je prvi ezan za sabah namaz." Govorila bi mi: "Pripazi! Ima još sahat vremena. Nemoj da prespiš!" Ovako bi me dozivala sve dok je nije pogodila teška bolest i oborila je na postelju. Jedno vece me je pozvala da sjednem pored nje. Sjela sam pored nje i upitala: "Šta ti treba?"

Proucila mi je rijeci Uzvišenog Allaha: "Svako živo bice ce smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobicete u potpunosti plate vaše, i ko bude od vatre udaljen i u džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovom svijetu je samo varljivo nasladjivanje." (Prijevod znacenja Ali Imran, 185) Ušutjela je na kratko a zatim me upitala: "Zar ne vjeruješ u smrt?" Odgovorila sam: "Svakako, ali, Allah mnogo prašta i Samilostan je!" Upitala me je: "Zar ne vjeruješ da ceš biti za svaku, malu i veliku stvar pitana?" Rekla sam: "Vjerujem, ali Allah mnogo prašta i Samilostan je, a i život je dug, ima vremena." – "Zar se ne bojiš iznenadne smrti?! Zar nije Hind bila mladja od tebe a poginula je u saobracajnoj nesreci?!" – upitala me je.

Odgovorila sam joj: "Bojala sam se mraka, a sada si me ti uplašila i smrcu! Kako cu da spavam?! Mislila sam da ceš me obavijestiti kako si odlucila da ideš s nama ove godine na putovanje!" rekla je tihim, prigušenim glasom koji je zaparao moje srce: "Hana! Možda cu ja ... možda cu ja ove godine ici na daleko putovanje! Možda cu putovati na drugo mjesto! Hana! Možda ja ove godine ..." Ušutjela je na kratko a zatim rekla: "Naši životi i naša smrt su u Allahovim rukama!" Plakale smo zajedno. Doktori su u tajnosti obavijestili babu da Hanin život na ovom svijetu nece još dugo potrajati, ali ... ko je to njoj došapnuo, ko ju je obavijesti o tome, ili ... ili je ona nešto predosjetila.

Odjednom mi je rekla: "Nemoj da misliš da ovo kažem zato što sam bolesna! Možda cu ja duže živjeti od tebe! Možda bolesnik živi i po dvadesetak godina na postelji i možda zdrav insan zanoci ali ne i osvane. -A ti dragi brate i cijenjena sestro možda živiš još 20, 30 ili 50 godina i šta nakon toga? Nema razlike svi cemo jednog dana putovati s ovog svijeta: ili u džennet ili ... ili u džehennem.- Nastavlja Hana: krenula sam u svoju sobu da spavam a Nura me je dozvala i rekla: "Nemoj zaboraviti da ustaneš na sabah!"

Ujutro u 8 sahati cula sam kucanje na mojim vratima. Subhanallah! Ovo nije vrijeme moga ustajanja! cula sam povišene glasove. cula sam plac. Bože moj, šta se desilo?! Obavijestili su me da se Nurino stanje pogoršalo i da ju je baba odvezao u bolnicu. Rekla sam: "Inna lillahi ve inna ilejhi radži'un! Ništa od putovanja ove godine. Izgleda da nam je odredjeno da ove godine odmor provedemo kod kuce." U 1 sahat poslije podne baba nas je nazvao iz bolnice i rekao: "Možete doci u posjetu Nuri." Došli smo u bolnicu. Ima se šta i vidjeti. Ovaj se spotice u hodu. Onaj urlice. Treci ne znaš je li od stanovnika dunjaluka ili ahireta.

Ne znaš je li živ ili mrtav. –Ne zna covjek vrijednost zdravlja sve dok ga ne izgubi.- Popeli smo se do Nurine sobe. Medicinska sestra nas je obavijestila da se Nurino stanje popravlja. Medjutim, nisu nam dozvolili, osim da pojedinacno, svako ponaosob udje kod Nure. Došao je red i na mene. Ušla sam i upitala: "Kako si Nuro? Tvoje stanje sinoc je bilo dobro. Šta ti se desilo?" Odgovorila mi je: "I sada sam,el-hamdu lillah, dobro." Rekla sam: "El-hamdu lillah, ali tvoja ruka tako je hladna! Šta ti je?" Moja druga ruka bila je kod njene potkoljenice. Odjednom je skupila svoje noge. "Halali mi što sam te skucila na ovom krevetu" – rekla sam joj. Odgovorila mi je: "Ništa! Ništa! Razmišljala sam o rijecima Uzvišenog Allaha: "I (kada) se noga uz nogu savije, toga dana ce Gospodaru tvome priveden biti!" (Prijevod znacenja El-Kijama, 29-30)

Rekla mi je: "Hana, uci dovu za mene! Možda, za nekoliko trenutaka otpocece moji prvi ahiretski dani. Moje putovanje je dugo. Opskrba za taj put slaba. Smrt me doziva. Imam mnogo grijeha, grijeha kojih se i ne sjecam, ali ih je Uzvišeni Allah tacno pobrojao i Njegovi meleki zapisali. Hana, uci dovu za mene!" Kada sam to cula suze su mi navrle na oci. Plakala sam. Nisam mogla da se suzdržim od placa. Babo se mnogo uplašio za mene. Nikada prije nije me vidio da placem. Sve do akšama toga dana našom kucom vladala je mukla tišina. Svi smo iscekivali vijesti iz bolnice. Odjednom ... kod mene je ušla moja tecišna, zatim, moja amidžišna.

Narod je poceo da pristiže. Glasovi su se pomiješali s placom. Jednu stvar ... samo jednu stvar sam shvatila ... Nura ... Nura je umrla . Nisam mogla da razaberem ko mi je sve prilazio, niti šta mi je ko sve govorio ... bila sam sva izgubljena ... Odjednom su me protresli i rekli da babo želi da se zadnji put oprostim sa sestrom Nurom. Prekrivena do glave ležala je na postelji. Dok sam je ljubila u celo, prisjetila sam se kako izgovara rijeci: "I (kada) se noga uz nogu savije!" (Prijevod znacenja El-Kijama, 29) Tada sam shvatila pravo znacenje tih uzvišenih rijeci: "Toga dana ce Gospodaru tvome priveden biti." (Prijevod znacenja El-Kijama, 30)

To vece otišla sam u Nurinu sobu i sjela na njeno mjesto gdje bi obicno obavljala namaz, padala na sedždu svome Uzvišenom Gospodaru. Prisjecala sam se Nure, s kojom sam se zajedno rodila. Nas dvije ... nas dvije, bile smo bliznakinje ... Prisjecala sam se Nure koja bi me cesto razveseljavala i razvedravala, savjetovala me kako da riješavam svoje probleme ... Prisjecala sam se Nure koja bi molila Uzvišenog Allaha za moju uputu. Koliko li je samo suza prolila opominjujuci me na smrt, Sudnji dan i ono što nas ceka od iskušenja na taj dan. Ovo je njena prva noc u kaburu! Allahu, Gospodaru moj! Smiluj joj se! Allahu moj, oprosti joj! Allahu moj, prosvijetli joj kabur!

Pogledala sam oko sebe. Tu je njen mushaf kojeg bi cesto citala. Tu je njena sedžada na kojoj bi dugo stajala moleci se svome Gospodaru. Tu je i njena posteljina ... sva ... sva od ruža. Govorila bi: "cuvat cu je za svoju udaju!" U sve to sam gledala i plakala. Nisam mogla da se suzdržim od placa. Molila sam Uzvišenog Allaha da je ucvrsti u kaburskim iskušenjima ... odjednom ... upitala sam se: "Šta bi bilo da sam ja umrla umjesto Nure? Šta bi bilo da je ovo moja prva noc u kaburu?"

–Da. Cijenjena sestro! Postavi sebi ovo pitanje. Šta da si ti ta o kojoj veceras pricamo? Gdje bi bio tvoj završetak? Odgovor ... Odgovor ostavljam tebi.- Kaže Hana: Iz placa me prenuo glas mu'ezzina: "Allahu Ekber, Allahu Ekber." Po prvi put osjetila sam rahatluk i smiraj duše. Ponavljala sam rijeci mu'ezzina. Obukla sam ogrtac i klanjala sabah namaz. Nakon namaza dugo sam molila Uzvišenog Allaha. Allahu moj, oprosti mi! Allahu moj, smiluj mi se! Allahu moj, prikljuci me karavani pokajnika!
Uredio ALDINUN na 15 January 2009
SELAM..................................................
 
ALDINUN
#11 Printaj Post
Objavljen 15 January 2009
Member


Postova: 160
Pristupio: 28.11.08

Kruna na glavi vjernice rekaik




Juni je. Škola se bliži kraju. Selma je vec završavala drugi razred medicinske škole. Oduvijek je bila odlicna, pa se nada da ce i ove godine isto tako biti. Dok je koracala ulicom u tijesnoj mini suknji, mladici su se okretali za njom dobacujuci joj neke ulicarske trivijalne fraze. Kad, odjednom, zacu jedan poziv koji nije licio na ostale. Navikla je da joj dobacuju nazivajuci je "mackom", "ribom" i ko zna kojim sve izrazima. Medjutim, taj izraz jecula po prvi put. Jedan mladic, koji je stajao cekajuci autobus, price joj te rece: "Sestro, da li možemo porazgovarati malo."

Zacudila se što je ovaj neznanac naziva sestrom. Medjutim, kada se malo bolje zagledala, shvatila je da je tog mladica i prije vidjala, cak je stanovao blizu nje. Osjetila je u samom tom izrazu poštovanje, a i njegov glas je bio smiren, tako da mu rece: "Kako da ne".

- "Vidiš, draga sestro, tvoj nacin oblacenja nije u skladu sa Islamom.
Ti si dužna da pokriješ svoje stidne dijelove tijela, jer ako budeš pokrivena, zaslužiceš Allahovu milost i uspjeceš i na ovom i na buducem svijetu."

Ove rijeci Selma je po prvi put cula. Znala je da je njena nena, rahmetli, nosila mahramu, ali njena majka ne.cak je i sam nacin odijevanja naslijedila od majke.

- "Halali mi, ali moram ici, autobus mi je došao" – rece ovaj neznanac i ode.

Stajala je i zurila u autobus koji je polazio sa perona, mislila je o onome što joj je rekao ovaj neznanac. Pogledala je niza se, te je možda po prvi put obli rumenilo. Zastidila se sama sebe. Pitala se kako to da o Islamu ne zna skoro ništa. Znala je da neke njene prijateljice idu na vjeronauku, ali nju roditelji nisu na to obavezivali, govorili su da bi to bio suviše velik teret za nju i da ne bi mogla sve to stici. Dok je sjedila u autobusu vozeci se kuci, stalno je natezala suknjicu kako bi se što više pokrila.

Pogleda po prisutnima, oko nje su bili sve sami Nijemci, autobus je ispunjavao žamor njemackog jezika kojeg je Selma bolje poznavala nego svoj maternji, bosanski jezik, a nije ni cudo jer ona se rodila ovdje. Došavši kuci majka je doceka ispred kuce, sjedila je na terasi.

- cao mama,- rece Selma, prilazeci majci.

- cao, dušo, jesi li se umorila? -upita je majka.

- Pa, jesam malo. Mama, da li bih i ja mogla ici na vjeronauku? -upita Selma svoju majku.

- A zašto kceri draga?

- Sjecaš se da sam nedavno trebala da napišem referat o islamu. Bilo me je stid što sam morala da odbijem, jer nisam ništa znala o tome, a i mnoge moje drugarice idu na vjeronauku.

- Ne znam, ako misliš da možeš sve stici, onda bujrum.

Bilo joj je neobicno drago, te je odmah, isti dan, nazvala svoju drugaricu Azru da idu zajedno na vjeronauku. Azra je bila veoma iznenadjena, a ujedno i obradovana zbog toga, Allah upucuje na pravi put koga on hoce.

Azra joj je napomenula da pokuša da se što pristojnije obuce, jer ipak ide na vjeronauku. Došavši tamo ugledala je mnogo djece i omladine koji su sjedili na koljenima poredani u saffove. Neobicno joj se svidio taj prizor. Azra je, ušavši sa Selmom, nazvala selam, na što su svi prisutni odvratili. Obavijestila je efendiju da Selma želi da pohadja vjeronauku, ali da, nažalost, ne zna ništa o Islamu. Efendija je vrlo dobro znao za takve slucajeve i nije se tome nimalo iznenadio. Poželio joj je srdacnu dobrodošlicu i pohvalio njenu želju da uci i sazna nešto o Islamu.

Tako su poceli prvi Selmini koraci u islam. Svaki dan je saznavala nove stvari. Pored toga što je pohadjala vjeronauku, stalno se družila s knjigama koje je dobivala od svog rodjaka Omera i od efendije. Jednoga dana, a prošlo je vec godina i po od Selminog prvog dolaska u mekteb, došao je njen rodjak Omer i poklonio joj knjigu koja govori o hidžabu.

Uzela je tu knjigu i procitala je od korice do korice. Shvatila je da je hidžab za ženu farz koji se ne može nikako ostaviti, te da ce zbog nepoštivanja Allahovih propisa gorjeti u džehenemskoj vatri. U njoj se polahko pocela buditi želja da i ona stavi tu krunu sebi na glavu, da bude u potpunosti pokorna svom Gospodaru koji ju je stvorio i pred kojim ce racun polagati. Svoju garderobu je skoro u potpunosti bila izmijenila, više nije bilo mini suknji, šorceva, tijesnih majcica, uskih farmerica. Malo po malo na nju su djelovali savjeti koje je slušala od efendije, rodjaka Omera i nekih drugarica s kojima je razgovarala o islamu. Ubrzo poslije toga dobila je od efendije jednu knjižicu, a zvala se "Pismo sestri i majci".

Knjiga ju je strahovito dojmila. Zatvorivši knjigu, zapita se:

- Šta ce biti sa mnom, kako cu sresti svog Gospodara, cime cu da se opravdavam pred njim, da li vrucinom?

Ne, necu moci, jer u džehenemu je još vrelije.

Da li modom?

Pa ta moda nije naša, mi imamo svoju modu i tradiciju. Necu moci nicim da se odbranim, pa ko ce me onda zaštiti od Allaha?! Niko, ni majka ni otac mi nece moci pomoci. U njoj je želja poput lijepih mirišljavih ljetnih plodova polahko sazrijevala. U džamiju bi odlazila kadgod bi mogla. Do džamije bi došla otkrivena, a ulazeci u džamiju stavila bi mahramu na glavu.

Jednoga dana dok je namještala mahramu u abdesthani, rece samoj sebi: Dosta je bilo prikrivanja, pa dokle cu da griješim, zar ne mogu staviti ovu mahramu na glavu i nositi je s ponosom. Nije me briga šta ce drugi reci, prece mi je da gledam Allahov hatur nego mišljenje ljudi.

Od danas cu stalno nositi mahramu, hocu da istinski budem predana svom Gospodaru. cvrsto u srcu je znala da cini ispravnu stvar, iako je šejtan nastojao da je odvrati. Odlucila je biti nepokolebljiva. Znala je da ce naici na bezbroj problema, pocevši od svojih roditelja, rodjaka, prijatelja, poznanika, svih onih koji je znaju i koji je ne znaju, ali, ipak, Allah je od svega preci, Allahu se jedinom moramo pokoravati. Istrcala je iz abdesthane da saopci Azri i ostalim drugaricama radosnu vijest.

Osjecala je kao da joj srce raste. Neka radost je ispunjavala njenu dušu. Kako li su samo Allahove rijeci bile istinite: "Onome koga Allah hoce da uputi na pravi put, On ucini njegova prsa prostranim..". Svi su sa oduševljenjem docekali taj haber, blagosiljali su je i divili se njenoj hrabrosti.

Do kuce je došla s mahramom na glavi, neki su se za njom okretali, neki su mirno prolazili ne osvrcuci se na nju, a ona je ponosno koracala, nije više bilo onog tereta koji je pritiskao njene grudi, tek sada je upotpunila svoj iman. Ušla je u kucu gdje je doceka majka.

- cao kceri, kako si mi? Selma se malo namršti, te rece majci:

- Mama, od sada pa nadalje cemo nazivati selam jedni drugima, jer je to naš islamski pozdrav.

- Ma nemoj mi reci - odvrati joj majka, -mi ne živimo u Saudijskoj Arabiji nego u Njemackoj i dužni smo tako i da se ponašamo. Za mene ostaje isti pozdrav, ja necu ništa da mijenjam. Nego ko te tome nauci? Sigurno onaj efendija. I što ce ti ta mahrama i sad na glavi, nismo u džamiji?

- Ja sam se u ime Allaha pokrila, i od sada cu mahramu da nosim na glavi, ovo je kruna imana i kruna jedne vjernice.

- To cemo mi još vidjeti, skinuceš ti nju prije ili kasnije, misliš da ce ti u školi to dozvoliti?

- Ne znam. Možda. Nastojacu da im objasnim, možda me shvate.
Na ovome se završio njihov razgovor. Njenoj majci nije bilo pravo, pitala se šta ce njene prijateljice na to reci. Nece to moci tek tako da prodje.

"Evo prvog iskušenja" – govorila je Selma sama sebi, "Allah dragi zna šta me još ceka."

A sutra je vec bilo na pomolu novo iskušenje. Sutra je morala krenuti u školu i suociti se sa svojim školskim kolegama i koleginicama, profesorima i profesoricama, suociti se sa cijelim svijetom.

Dok je sjedila u autobusu, neki su uporno piljili u nju, jer ovaj prizor je bio nešto sasvim novo u njihovom gradu, bilo je tu i drugih muslimanki, ali ni jedna nije nosila maramu, niti je ijedna bila obucena shodno islamskim propisima. Kada je ušla u razred, svi pogledi su bili uprti u nju. Neki su mislili da je to nova moda, nekima se svidjelo, a neki su izražavali svoje negodovanje. Prišla joj je jedna Njemica, njena drugarica i rece:

- Baš ti lijepo pristaje ta mahrama, ovako si još ljepša, možda jednom i meni posudiš tu mahramu.

Poslije ovih ohrabrujucih rijeci, Selma je malo odahnula, te joj rece:

- "Bilo bi to nešto prekrasno!" Mislila je kako bi bilo lijepo da i nju Allah uputi na pravi put. U razred je ušla profesorica biologije koja je veoma simpatisala Selmu, i cim spusti dnevnik, pogleda po razredu te opaziviši Selmu, zagleda se u nju. Price joj, te je poce ispitivati o motivima tog cina, i rece da joj marama veoma lijepo stoji, kao da je jedna sasvim nova osoba.

Mnogi u njenom razredu su shvatili taj njen vjerski motiv, pa su se zbog toga odnosili prema njoj sa jednom novom dozom poštovanja. Medjutim, ne svi. Bilo je i onih koji su je mrko gledali i u sebi gundjali, ali ona se nije na to obazirala. Problemi su se nizali jedni za drugim, ali nije htjela nimalo da poklekne.

Mnogi su je poznavali u njenom gradicu, zato se vijest da hoda pokrivena raširila se veoma brzo medju njenim sunarodnjacima. Medjutim, reakcije su bile razlicite. Bilo je onih koji su je hvalili, a bilo je i onih koji su je kudili.
Jednog dana, dok je prolazila gradom, ugledala je staru poznanicu Senadu. Selma joj se obradova i nazva selam, a ova ne cekajuci ni jednog momenta pljunu na nju i rece:

- Stid te bilo, što nas sramotiš?!

Selma ju je gledala ukocenog pogleda ne vjerujuci da je to zaista cula svojim ušima i to od jedne muslimanke. Izvadi iz tašnice maramicu i obrisa suze sa lica. "Neka," – rece Selma, - "Allah sve vidi."

Sa majkom je bila u neprestanoj svadji. Majci nije ni najmanje godilo, jer su joj prijateljice stalno govorile da sada ima u kuci “sveticu”, da svi o njoj pricaju, da je to sramota, da se stidi izaci sa njom u grad.

- "Misliš li ti da si time nešto bolja od ostalih djevojaka?," – upita je majka.

- "Allah najbolje zna," – rece mirno Selma, - "ali ja znam da sam zasigurno u pravu, a sve one koje se oblace neislamski, tako mi Allaha, one griješe. Bice pitane za to pred Allahom, a tada nece pomoci nikakav izgovor.

- "Pusti ti to kraju, niko se nije vratio s onog svijeta razbijene glave."
- "Majko draga, ti si zaslijepljena ovim dunjalukom, zar ne vidiš kako on prolazi, eto i tvoja mladost i ljepota je prošla i šta ti sad vrijedi što si tako otkrivena i što griješiš pred Allahom".

- Nemoj ti meni te filozofije, nego skidaj tu mahramu i da te više ne vidim u njoj".

- " Po cijenu mog života necu to uciniti, - rece samouvjereno Selma.

- "Vidi je, zar možeš biti nepokorna svojoj majci, ko te tome nauci?"

- Majko, dužna sam ti se pokoravati sve dok mi naredjuješ dobro, a odvracaš od zla, ovo što mi ti govoriš je zlo.

- "Il' ceš ti ici iz ove kuce ili ta marama, drugog nacina nema," – izdera se na nju majka. Selma zacuta te se okrenu i ode u svoju sobu.

Oca je rijetko vidjala, stalno je bio zauzet gomilanjem novca i nije imao vremena da se posveti odgoju svoje djece, nego je to prepustio svojoj supruzi. Nije imao nekog odredjenog stava spram Selme, mada je u dubini duše osjecao da ona ima pravo da izabere nacin na koji ce da živi. Mislio je da ce njegova žena ipak popustiti.

Medjutim, da stvar bude još gora, majka joj je zabranila da ide u džamiju govoreci da ju je džamija pokvarila, jer ne ide kao ostale djevojke u diskace, ne oblaci se po posljednjem kriku mode, jer svoje slobodno vrijeme provodi ili u džamiji ili u citanju školskog gradiva ili vjerskih knjiga, jer izbacuje alkohol iz kuce, kajala se što je dozvolila Selmi da ikako krene na vjeronauku. Vrhunac svadje je izbio kada je Selma uzela bocu šampanjca, prolila je u kanalizaciju i bacila u smece. Majka je postala histericna zbog toga.

- "Tako ti mene hoceš da osramotiš, a ja kupila. Rekoh kada nam kakvi gosti dodju."

- "Nije to nikakva sramota," – odvrati Selma - "sramota je nekoga navracati na zlo. A šta ako ti gost zatraži drogu, bi li mu i to ponudila?"

- "Pa ne bih, jer je ona štetna."

- "A zar alkohol nije isto tako štetan?"

- "Nece mi ništa biti od jedne ili dvije cašice."

- "Šejtan, majko draga, ne zna mjeru. Danas ceš popiti cašicu, a vec sutra i citavu flašu. Zar se ne sjecaš kako ste prošle godine ti i babo bili pijani za Novu godinu i zamolo niste sudar izazvali?

- "Dosta, necu više ništa da cujem. Nisi ti mene rodila, nego ja tebe. Ti ceš mene da slušaš, a ne ja tebe."

Selma se povuce u svoju sobu uze abdest i stade na namaz. Molila je Allaha iz dubine svog srca da uputi njene roditelje na pravi put, da im oci otvori, jer ne bi željela da ih vidi na Ahiretu kako gore u strašnoj džehenemskoj vatri.

Sutradan je bila nedjelja. Zacula je na svojim vratima kucanje, njen otac je ušao kod nje i zapoceo s njom razgovor. Pricali su nadugo i naširoko, ali je Selmu od svega Selmu najviše zacudilo kada je njen babo zatražio da mu dadne ilmihal. "El hamdulillah", - uskliknu Selma - "Allah se odazvao mojoj dovi."

- Nije to samo tvoja dova, dijete moje drago. I moja majka, a tvoja rahmetli nena, je molila svakog dana da me Allah uputi na pravi put. Sinoc kada sam te ugledao na namazu, podsjetila si me na nju, na moje djetinjstvo, i na sve ono što su ove godine tu&

ine odnijele sa sobom. Vrijeme je da se vratim sebi i svome korijenu."

Zagrlila je oca kao nikad do tada, osjecala se tako mirno i spokojno. Allah je izveo njenog oca iz zablude, iz tmine na svjetlo. Poslije toga u njihovoj kuci nije bilo alkohola. Jednu su sobu u potpunosti ispraznili i odredili je za namaz. Majka je malo gundjala zbog tih promjena, ali je i ona uvidjela koliko je ova promjena uticala na Hasana, jer je od tog momenta nastojao da bude što više u kuci sa svojom porodicom. Malo po malo u njoj se gasila odbojnost prema Selminom nacinu odijevanja, Selmu je cekalo još jedno iznenadjenje o kojem je samo mogla sanjati. Vrativši se iz škole, majka je po obicaju docekala Selmu i kada joj je nazvala selam, ona joj veselo odvrati selamom.

- "Jesi li se umorila dušo?", - upita je majka.

- "Nisam mnogo", - odvrati Selma.

- "Imam nešto za tebe", - rece joj majka i pruži joj lijepo upokovan poklon.

"Šta li je sad ovo", pitala se Selma dok ga je otvarala. Kad ga napokon otvori, izvadi iz njega jednu prekrasnu svilenu mahramu. Pogleda u svoju majku dok su joj u ocima iskrile suze, znala je dobro šta ovo znaci, Allah je omekšao njeno srce, dobila je još jednog prijatelja i zaštitnika, price majci, te je od sveg srca zagrli.

- "Hvala ti majko na svemu, znala sam dace nam Allah pomoci i da ce nam se odazvati."

- "Ponosna sam na tebe, dijete moje," - progovori majka grleci je, “tek sad vidim da si bila upotpunosti u pravu.

Prije neki dan je ponovo srela onog istog mladica kojeg nije vidjela od onog sudbonosnog susreta vec dvije godine. Pitala se gdje je bio, a kasnije je saznala da pune dvije godine nije dolazio, jer je bio na studiranju u nekoj arapskoj zemlji. Tek sada je priznala majci šta je bio osnovni razlog njene zainteresiranosti za vjeronauku...
Uredio ALDINUN na 15 January 2009
SELAM..................................................
 
ALDINUN
#12 Printaj Post
Objavljen 15 January 2009
Member


Postova: 160
Pristupio: 28.11.08

Nešto sto je zadesilo Božijeg roba rekaik





Jednom je u plemenu Izraelicana živio jedan pobožnjak. Ljepota, privlacnost, i maniri bijahu sakupljeni u njemu... Njegov zanat bio je pletenje korpi... Rucno ih je pleo, zatim prodavao i na taj nacin zaradjivao za život...
Jednog dana, kao i obicno, izasao je sa svojim proizvodima. Put ga je vodio pored kapije vladara... Kada je prolazio tim krajem, jedna sluskinja ga je ugledala i odmah obavijstila svoju hanumu:
-Vlasnice moja! Ovim putem prolazi takav covjek, do danas ne vidjeh ljepšeg od njega! Šeta sa korpama u rukama...
Hanuma naredi:
-Idi i odmah ga dovedi u konak!
Sluškinja poletje kao ptica i kada sustiže prolaznika, rece:
-O, covjece, sreca ti se osmjehnula. Žena našega sultana želi od tebe uzeti korpu... Hajde, dodji!
Monah, odmah za djevojkom udje kroz kapiju konaka. Kada hanuma ugleda ljepotu i sjaj njegova lica, obuze je cudjenje:
-Ti od sada pobacaj te korpe! Obuci ovu odjecu i namiriši se ovim prelijepim mirisima...Od sada te necemo ostaviti da se tako muciš!
Ovom cistom covjeku žena ponudi nešto što je haram, pa on odbi svim svojim bicem i poce se koprcati kao da je zec u lavljim kandžama:
-Ja nisam covjek koji ce poci putem kojim ti želiš!
Žena se veoma naljuti:
-Ako ne želiš, onda ne možes izaci odavde!
Monah rece:
-Ali, ja se bojim Allaha!
Žena bez morala nije htjela da cuje ovakva opravdanja. Odmah je naredila:
-Zakljucajte kapije!
Kapije se zalupiše, a poboznjak se nadje u jednoj teškoj zamci ili ce podnijeti teret ovog zindana ili ce ispuniti želju pomahnitalr žene.. Upitao je:
-Ženo!... Imali neko mjesto nad ovim vašim dvorcem?
-Naravno da ima!
-Onda me odvedite na sprat!
-U redu – rece vladarka i naredi da poboznjaka izvedu na krov. Bilo je to veoma visoko mjesto, jedino su se ptice mogle spasiti odatle. U suprotnom, pokušaj izbavljenja znacio bi propast. Dobro je razmislio, a zatim se obratio svojoj duši:
-O, dušo moja! Mnogo godina tražiš Gospodarovu milost! Za nju si dan-noc radila. Sa da je takva noc došla, za jedan tren ce ti uništiti sve što si zaradila. O, dušo moja! Vallahi, ako ti dodje podvala ove noci, spalit će ti sva dobra djela i ti ceš crnog lica stati pred Allaha!
Nakon ovoga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellam, je nastavio:
-Ta pobožna osoba spremala se da se baci sa krova. Uništit ce sebe, ali se nece pobuniti protiv svoga Gospodara... Uzvišeni i Milostivi Allah, dž.š., je naredio: ''O, Džibrile! Moj rob, da bi pobjegao od Moje srdžbe i od pobune protiv Mene, želi da se baci sa krova... Potrci, docekaj ga krilima da mu se kakva nezgoda ne desi!'' Sultan melek u trenu stiže na to mjesto i otvori svoja krila. Poput nježne majke spustio ga je na tlo... Ne oklijevajuci ni trena, poboznjak otrca svojoj ženi. Nažalost, ruke su mu bile prazne,a i sunce je bilo pred zalaskokm... Pokucao je na kapiju. Iznutra je došao glas: ''Ko je?''Odgovorio je: ''Ja sam!...Brzo otvara!'' Kapija se otvorila, ušao je unutra i duboko udahnuo... Žena ga je gledala ocima ispunjenim strahom:
-''A gdje su ti pare od prodatih korpi?''
Pobožni covjek obori glavu i rece: ''One nam nisu donijele novaca!''
-''Svaki dan su donosile, a kako to da danas ne doniješe?''
-''Današnji kupac je bio neko ko je neprijatelj duši...''
-''Dobro, a šta cemo jesti veceras?''
-''Bit cemo strpljivi. Sabur je, uistinu, veoma lijepa hrana!... Ti odmah podloži furunu!''
-''Kakve li koristi od podlaganja prazne furune?''
-''Kada komšije ugledaju da nam furuna ne gori, zauzet ce se oko nas. A tako nešto nam se ne bi svidjelo.''
Zbunjena žena se otetura do furune i zapali vatru... Nešto kasnije zalupa kapija. Bila je to komšinica koja je došla da uzme malo žara. Otvorili su joj i rekli: ''Furuna gori, idi i uzmi koliko hoceš vatre!'' Žena udje, obavi posao i, izlazeci kroz kapiju, rece: ''Vidim da sjediš i razgovaraš sa svojim mužem, ali hljeb u furuni samo što ti nije zagorio...'' Ali, zar u furuni nije bilo nicega?... Žena je ustala i otrcala do ognjišta... Šta je ovo!? Furuna je bila ispunjena hljebom, i to takvim hljebom kakvog do tada nisu vidjeli...
Pruži ruku i uze hljeb koji je mirisao kao mošus, zatim ga odnese svome mužu i rece:
-''O, covjece lijepe naravi!...Ovaj poklon tvoga Gospodara pokazuje da si pred Njim veoma voljena i cijenjena osoba... Ucini dovu Allahu da nam ostatak života prodje u izobilju i rahatluku!''
Pobožnjak svoje duboke oci usmjeri ka ocima svoje žene i rece:
-''O, ženo, budi strpljiva u ovom stanju!''
Nažalost, ova žena nije bila neko ko ce se uhvatiti za uže sabura: ''Ti ucini dovu svome Gospodaru...''
Pobožnom covjeku nije ostalo ništa drugo, ustao je, klanjao namaz, naslonio je svoje celo na zemlju i zamolio Milostivog Gospodara: ''O, Milostivi! Moja žena me primorava na traženje, pa joj podari izobilje... Ti si svemu kadar, Ti uistinu poznaješ i moju unutrašnjost i moju spoljašnjost.''
Ne podigavši glavu sa sedžde, tavan se odjednom otvori i odozgo se ispruži jedna ruka... U dlanu je držala rubin koji kao sunce obasja unutrašnjost kuce. Dok se ovo dešavalo, žena je bila u rukama dubokog sna. Pobožnjak je dotace nogom:
-''O, ženo, ustani, tvoj Gospodar te je ucinio bogatom. Uzmi koliko ti je volja... Eto, tvoju sudbinu je obasjalo takvo sunce, niko ne vidje ništa slicno ovome!''
Žena oprezno otvori oci: ''O, dobri covjece, zašto žuriš? Zbog ovoga si me probudio?''
covjek joj odgovori: ''Da, zbog ovoga... Otvori oci i pogledaj u tavan!''
Žena podiže oci ka tavanu i rece: ''Ja sam u tom trenutku sanjala jedan san. Zlato je bilo u redove poredjano... Bilo je curseva koji su ukrašeni rubinima. Ali ugledala sam jednu prazninu i rekla: 'ciji je ovo curs?' Odgovorili su mi: 'Pripada tvome mužu!' 'A kakva je ovo praznina?' 'Ova praznina nastala je uslijed tvoga traženja od muža...' Ja ne želim nešto što ce na tvome dvrocu otvoriti rupu. Zbog toga cini dovu...'' Pobožnjak se opet pomoli... Odjednom se ona ruka izgubi sa vidjela...

U ovom slucaju vidimo taj sjaj straha od Allaha, ljepotu u pobjedi nad nefsom, ljepotu u saburu i pokornosti Allahu... Dakle, ni jedna stvar koja je uradjena sa ihlasom nece biti izgubljena.
Uredio ALDINUN na 15 January 2009
SELAM..................................................
 
ALDINUN
#13 Printaj Post
Objavljen 16 January 2009
Member


Postova: 160
Pristupio: 28.11.08

Gospodaru moj, Ti usliši molbu moju! rekaik





Nakon obavljenih kucnih poslova sjedoh kako bih se malo odmorila. U posljednje vrijeme sve cešce osjecam zamor i ovo traje vec neko vrijeme, skoro dvije godine... Gotovo od prvih dana moga braka govorili su mi da je on dobar covjek. "Pa baš ti ceš možda utjecati na njega kako bi popravio svoju vjeru i kako bi poceo klanjati u džematu...

I tvoja mlada sestra se vec udala... A i ja mislim da bi ti ovaj brak dobro došao," - stalno mi je majka govorila, ne prestajuci da ga hvali. Imao je dobru porodicu, dobro zanimanje, dobru platu, ali... Sva ta vanjština u meni nije budila nikakvo zanimanje. Tražila sam da mi pricaju o njegovoj vjeri, jer je to ono što me zanima. Željela sam dobrog muškarca, koji ce me pomagati u dobru i pokornosti Allahu dž.š...

Jedino takav covjek bi mogao da ucini naš brak plemenitim, jer su uistinu brojne price koje paraju iskrena srca, a koje govore o nasilju muževa prema suprugama, i suprotno, a sve to zbog nedostatka njihovog odgoja, bogobojaznosti i vjere.

Sanjala sam o onome ko ce me sredinom noci buditi na nocni namaz i nisam prestajala doviti Allahu s.v.t., sa ocima punim suza, da me opskrbi covjekom koji ce me pomagati u pokornosti Njemu i sa kojim cu živjeti onako kako je On zadovoljan. Zajedno bismo išli Allahovim pravim putem, slijedeci trag Poslanika s.a.v.s. i njegovih plemenitih ashaba.

Sanjala sam o covjeku koji ce moje sinove odgajati ispravnim islamskim odgojem. U mislima sam sebi predstavljala sliku u kojoj stojim na vratima našeg doma, gledajuci svog muža kako zajedno sa sinom ide u mesdžid. Molila sam Allaha s.v.t. da mi moj muž što više ponavlja: "Koliko si danas naucila iz Allahove Knjige? Koliko si džuzeva proucila?... I da mi te rijeci nikada ne omrznu.

Sanjala sam kako stojim ispred Kabe sa svojim djetetom u narucju i kako molim Allaha da ga uputi na pravi put. Željela sam da rodim što više djece, ne bih li tako povecala svoju nagradu, zato što sam rodila još ljudi koji ce slaviti Allaha dž.š.

Zadugo sam sanjala te mnogobrojne snove, osjecajuci zadovoljstvo u svojim grudima, ali... Hvala Allahu na svakom stanju!

* * *
Bila sam strpljiva prema svome mužu, ocekujuci nagradu kod Allaha dž.š. za svoje strpljenje. Prvih dana našeg braka je bio poletan kada je u pitanju namaz, ali kako su dani prolazili, njegov polet je sve više opadao. Kada bih ga nagovarala i molila da ne izostavlja namaz u džematu, brzo bi mi odgovarao: "Pa šta sada hoceš? Klanjacu... Još je rano... A i Allah je Milostiv i prašta grijehe."

Obuzimao me je sve veci strah kada sam slušala o njegovom lošem društvu o kome bi mi ponekad pricao. Bojala sam se da njegovo ponašanje ne ostavi lošeg traga na njemu. Palo mi je na pamet da bi bilo dobro da ga upoznam sa dobrim i pobožnim ljudima, kako bi se možda poistovjetio sa njima. Muže moje prijateljice je bio dobar i pobožan, tako da sam odmah požurila do telefona, hrabreci prijateljicu da sprovedemo moju zamisao u djelo.

Sastanak je bio dogovoren i muža sam obavijestila da ce mi jedna od mojih prijateljica doci u posjetu zajedno sa svojim mužem. Nakon sedmice dana cekanja, koje se strašno odužilo, došli su nam u posjetu. Moje srce je strašno lupalo, obznanjujuci time moju silnu radost. O Bože, ubaci u njegovo srce ljubav prema mužu moje prijateljice. Što je vrijeme više odmicalo, broj otkucaja moga srca je sve više rastao.

Nakon relativno kratke posjete, oprostila sam se sa prijateljicom na vratima i vratila sam se brzo do svoga muža. Cekala sam, grcevito stežuci pesnice, bilo kakvu rijec iz njegovih usta. Gledala sam ga u oci kada rece: "Bio je veoma blag... I veoma lijepog ahlaka...", ali mi nije izgledao voljan za ponovni susret sa njime, niti za uzvratnu posjetu, iako mu je to obecao na rastanku.

Na sve moguce nacine pokušala sam da ga nagovorim da redovno obavlja namaz u džematu. Moje navaljivanje se posebno povecalo nakon što sam mu rodila sina, ali i pored toga, mnoge noci sam probdjela sama. Dok se on veselio sa svojim društvom, ja sam plakala sa svojim sincicem. Sve sam više molila Allaha dž.š. da ga uputi na pravi put. Odlucila sam da klanjam nocni namaz u našoj sobi, u njegovoj blizini, ne bi li mu se srce napokon smekšalo.

Te noci se probudio i gledao me dok sam klanjala. Sutradan sam vidjela da je moj namaz ipak ostavio traga na njemu. Uvece, toga dana, rece mi da mu spremim stvari zato što ide na poslovni put u neki grad. Nisam mogla da razlikujem kada govori istinu, a kada laž. Vecinom bi otputovao ne nazvavši me, dok bi rijetko kad nazvao i ostavio broj telefona i sobe gdje ga mogu tražiti. Kada bi nazvao, tek tada bih saznala gdje se nalazi, iako mi u vecini slucajeva to nije bilo poznato. Medutim, moram imati lijepo mišljenje o muslimanu, ne sumnjiciti ga za ono u šta nisam sigurna. Posebno cu doviti za njega dok je na putu.

Iduceg dana me je nazvao i ostavio broj telefona. Hvala Allahu, bar sam znala da nije u inostranstvu. Tri dana nisam cula njegov glas. Tek cetvrtog dana sam ga ponovo cula... Ali sam ga jedva prepoznala. Glas mu je bio veoma tužan i samo mi je rekao da ce se iste noci vratiti. Te noci nisam mogla da spavam od njegovog placa. Plakao je poput djeteta, tako da i ja poceh plakati sa njim, ne znajuci za razlog njegovog plakanja.

Nakon izvjesnog vremena zagospodarila je tišina. Gledao je u mene dok su mu suze tiho klizile iz ociju. Obrisa ih i rece: "Subhanallah! Moj kolega... Zajedno smo otputovali kako bismo sredili neke poslove. Uzeli smo dvije spavace sobe, koje nije dijelilo ništa osim jednog zida. Dok smo vecerali, razgovarali smo o sporednim stvarima, glasno se smijuci. Nakon vecere, pošto nismo osjecali pospanost, izašli smo u šetnju na gradske pijace i u šetnji smo proveli oko dva sahata. Pri tome nismo spuštali poglede sa onoga što je zabranjeno. Vratili smo se u sobe, dogovorivši se da cemo završiti posao ujutro.

Dobro sam spavao, tako da sam klanjao sabah oko pola osam, nakon cega sam ga pozvao telefonom, ali se nije odazivao. Ponovio sam pokušaj nakon izvjesnog vremena, misleci da je možda u kupatilu, ali se nije javljao. Vec je bilo oko osam sahata, tako da smo vec zakasnili na posao. Pokucah na njegova vrata, ali ništa. Pozvao sam i recepciju da provjerim da nije izašao, ali mi rekoše da je on u svojoj sobi. Poceo sam se vec pribojavati za njega. Donesoše rezervni kljuc i brzo udosmo u sobu. Spavao je. "Salih! Salih!", zvao sam ga povisujuci glas, ali je i dalje spavao. Medutim, položaj mu je bio nekako cudan, isplazio je jezik, a i lice mu je bilo promijenjeno. Kada sam ga prodrmao, nije se pomakao. Lijecnicki izvještaj kaže: "Umro je još juce, od iznenadnog srcanog udara."

Gdje je zdravlje, cilost i mladost koji su ga još jucer krasili? Jucer smo zajedno putovali, a da mi se nije ni na šta žalio. Nije bio bolestan, tada, niti ikada prije. Misli su mi letjele glavom poput strijela, dok sam razmišljao o sebi. Zaista smrt dolazi iznenada i niko ne zna kada ce doci. Nekada cak ude na vrata bez ikakvog uvoda ili najave. Pitao sam sebe zašto ja nisam bio na Salihovom mjestu? Sa cime bih ja sreo Allaha, s.v.t.? Gdje su moja djela? Šta sam to ja ucinio? Apsolutno ništa!!! Tek sada sam spoznao koliko sam zakidao Allahovo pravo prema meni!"

Moj muž nakon ovih rijeci ušuti. Zaplakao je ponovo, tako da sam i ja pocela plakati. Plakali smo zajedno.

Zahvaljivala sam Allahu što ga je uputio na pravi put i što je ovako ocistio njegovo srce. Nakon toga smo živjeli onako kako sam to prije sanjala, pa cak i bolje. Iduce sedmice mi se zahvalio na mome trudu koji sam trošila savjetujuci ga i brinuci se za njegovo dobro. Takode mi rece da idemo u Meku da obavimo umru, gdje cemo ostati do kraja sedmice. Želio je da tako pocnemo našu novu životnu stranicu u našem pridržavanju vjere. Skoro da sam poletjela od srece. Pa ja nisam bila u Meki još od kako sam se udala.

* * *
Ujutro, toga dana, otišla sam u harem Kabe. Ljetno je doba, tako da je malo ljudi oko Kabe i nema gužve. Allah dž.š. mi je ispunio sve moje snove, pa tako i ovaj. Stajala sam sa svojim sinom u narucju pred Kabom, ali nisam mogla da ucim dovu za njega, zato što sam plakala. Toliko sam plakala, kao da mi se samo srce cijepa. To su bile suze srece i zahvalnosti Allahu dž.š. na svemu što mi je dao.

One su mi bile najbolja dova i govorile su mnogo više. Govorile su o osjecanjima koja se ne mogu izraziti rijecima, a te osjecaje u svojim grudima nose samo iskreni mu'mini, koji su spoznali blagodat Islama. Danas cemo sa Allahovom dozvolom obaviti oprosni tavaf i napustiti ovu cistu zemlju.

Nakon tavafa vratismo se iz harema kako bismo spakovali stvari i spremili se za put, ali sam se iznenadila prtljagom moga muža.
Tu je bila knjiga Ibn Redžeba "Džamiu-l-ulumi vel-hikem",
pa knjige Ibnul-Kajjima "Zadul-mead fi hedji hajril-ibad",
"Vabilus-sajjib",
"El-dževabul-kafi" limen se'ele anid-deva'i-š-šafi"
i na kraju jedan mali primjerak Kur'ana.

"Ovaj Kur'an od sada nece napuštati moj džep!" - rece mi muž. "Draga, ove knjige su naši putokazi na našem putu ka Ahiretu!".

Zatim je uzeo torbe i noseci ih, dugo je ponavljao ajete iz Allahove Knjige:

"Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu,Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju! Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim i svim vjernicima na dan kada se bude polagao racun!". (Ibrahim: 40-41)
SELAM..................................................
 
ALDINUN
#14 Printaj Post
Objavljen 16 January 2009
Member


Postova: 160
Pristupio: 28.11.08

Kad se srce probudi rekaik






Moj kolega je, za razliku od mene, znao znakove smrti, koji su na ovoj dvojici bili ociti, tako da nije prestao da ih nagovara da izgovore šehadet. Ja sam sve to posmatrao bez glasa, ne vjerujuci svojim ocima.

Živio sam sa roditeljima u vremenu kada sam pohadjao osnovnu školu. Odrastao sam u zdravoj okolini sa dovama majke kada god bih se vracao kasno kuci. Moje uši su vec navikle na glas oca dok bi dugo klanjao nocni namaz. Uvijek sam se cudio dužini njegova namaza, a posebno dok bi ga obavljao u dugim i hladnim zimskim nocima.

Govorio bih u sebi cudeci se: "Šta mu daje strpljenje? Svaki dan ovako! Zaista cudno!" U to vrijeme nisam znao da je nocni namaz odmor za mu'mina i da je to namaz odabranih, koji ostavljaju svoje postelje kako bi se molili svome Gospodaru. Nakon vojne škole, koju sam završio, vec sam racunao da sam odrastao covjek. Sa mojim odrastanjem, rasla je i moja udaljenost od Allaha, dž.š., uprkos svim savjetima koje sam do tada stalno slušao.

Postavljen sam u službu u drugom gradu, koji je bio dosta udaljen od moga, ali poznanstvo sa kolegama, koji su se školovali sa mnom, a sada i radili, umanjilo je osjecaj usamljenosti u meni. Više nisam slušao ucenje Kur'ana, niti glas majke kako me budi na namaz. Postao sam usamljenik koji živi daleko od porodicnog okruženja na koje sam navikao.

Moj posao je bio u okviru službe za nadzor puteva i periferije grada. Radio sam na održavanju sigurnosti i nadzora na putevima, a posao je obuhvatao i pružanje pomoci onima koji je trebaju. Posao nije bio jednolican, tako da sam ga obavljao sa ozbiljnošcu i poletom. Medjutim, to razdoblje moga života je bilo veoma uzburkano zbog mnogo slobodnog vremena, a malo znanja o vjeri, koje bi me sprecavalo da radim stvari nepojmljive za vjernika. Nisam nalazio nikoga da me pomogne u mojoj vjeri, tako da su cak i stvari suprotne vjeri za mene bile ispravne. Tome nisu pomagali ni prizori koje sam cesto vidjao kao posljedice saobracajnih nesreca, sa mnoštvom ranjenih i poginulih.

Medjutim, jedan dan je bio poseban. U toku rutinskog obilaska, moj kolega i ja stali smo na parkingu auto-puta. Odjednom smo culi snažan zvuk sudara. Okrenusmo se i vidjesmo dvije izoblicene gomile lima, koje su do maloprije bili automobili. Sudar je bio veoma težak, jer su automobili došli iz suprotnih smjerova.

Potrcali smo na mjesto nesrece, kako bismo izvukli povrijedjene. Sudar je bio toliko strašan da nema rijeci koje bi ga opisale. U jednom automobilu smo pronašli dva muškarca u teškom stanju. Izvukli smo ih iz automobila i položili smo ih na zemlju. Požurili smo do drugog automobila, ali je vec bilo kasno, jer je vozac umro prije našeg dolaska. Vratismo se do ove dvojice, koji su bili na rubu smrti. Moj kolega ih poce nagovarati da kažu šehadet: "Recite: "La ilahe illallah... La ilahe illallah...", medjutim, oni poceše da pjevaju. Stao sam zaprepašten od prizora koji sam posmatrao. Moj kolega je, za razliku od mene, znao znakove smrti, koji su na ovoj dvojici bili ociti, tako da nije prestao da ih nagovara da izgovore šehadet.

Ja sam sve to posmatrao bez glasa, ne vjerujuci svojim ocima. Nikada u životu nisam vidio slican prizor, niti sam vidio ljude da umiru na ovakav nacin. Moj kolega je i dalje pokušavao da ih nagovori da kažu šehadet, ali su oni uprkos njemu nastavili da pjevaju. Njegov trud je bio uzalud. Polahko su se glasovi stišavali. Ubrzo umuknu jedan, a nedugo zatim i drugi.

Potpuna tišina. Napustili su dunjaluk. Ponijeli smo ih do našeg automobila. Neko vrijeme smo se vozili u potpunoj tišini. Moj kolega prekinu tišinu, spominjuci mi smrt i napuštanje ovog svijeta. covjekov život se završava ili sa dobrom ili sa zlom, i taj kraj ukazuje na djela koja je covjek vecinom cinio na dunjaluku. Spomenuo mi je mnoge price koje se prenose u islamskim knjigama, a sve to je upotpunjavala cinjenica da iza nas leže mrtvaci.

Pobojao sam se smrti, uzimajuci pouku iz njegova govora. I tog dana sam klanjao namaz sa srcem punim straha. Medjutim, kako su dani prolazili, postepeno sam zaboravljao taj prizor. Poceo sam se vracati u svoje prijašnje stanje i kao da nikada nisam vidio ona dva covjeka, niti ono šta se desilo sa njima, ali i pored moga zaborava, poceo sam zazirati od muzike i pjesama, ne poklanjajuci im pažnju kao prije. Ipak je ostalo nekog traga od moga slušanja ta dva umiruca covjeka kako pjevaju.

***

Nakon više od šest mjeseci poslije tog dogadjaja, desila se neobicna saobraćajna nesreca. covjek je vozio svoj automobil normalno, ali odjednom mu je pukla guma. To se desilo u jednom tunelu na domaku grada. Izašao je iz automobila i otišao do prtljažnika, kako bi uzeo rezervnu gumu i popravio kvar. U tom trenutku, neocekivano se pojavi drugi automobil i udari ga. covjek pade ozbiljno povrijedjen. Moj novi kolega i ja pritrcasmo i ponesosmo ga prema našem automobilu. Bio je to vrlo mlad covjek. Iz njegovog izgleda se moglo zakljuciti da je vjernik.

Dok smo ga nosili, culi smo ga kako nešto mrmlja, ali pošto smo žurili noseci ga, nismo mogli razabrati njegove rijeci. Medjutim, kada smo ga položili u automobil i krenuli, culi smo jasan glas. Ucio je Kur'an, divnim glasom. Subhanallah! Niko ne bi rekao da je ovaj covjek povrijedjen. Odjeca mu je natopljena krvlju, kosti su mu polomljene i nalazio se na rubu smrti, medjutim, i pred svega toga, on nastavlja uciti Kur'an prelijepim glasom. U životu nisam cuo ucenje poput toga.

Dok smo ga nosili, govorio sam sebi da cu ga pokušati nagovoriti da izgovori šehadet, jer sam vidio u kakvom je stanju, ali sada, ja i moj kolega prepustišmo se tom milom glasu, ne govoreci ni rijeci. Osjecao sam kako mi se koža ježi od miline njegova ucenja. Odjednom nastade tišina. Okrenuh se nazad i vidjeh ga kako je podigao kažiprst, svjedoceci da nema boga osim Allaha, a zatim mu glava klonu na prsa. Skocio sam do njega i dodirnuo mu ruku... srce... dah... ništa. Duša mu je napustila tijelo.

Gledajuci u njega, suza mi skliznu iz oka. Okrenuo sam se kolegi i pokušavajuci da sakrijem svoje suze, obavijestih ga da je mladic umro. Moj kolega zaplaka, a i ja više nisam mogao zaustaviti suze. Atmosfera u automobilu posta veoma tužna.

Kada smo došli u bolnicu, svakome koga bi sreli ispricali smo mladicevu pricu. Uticaj te price je bio ocit, što se vidjelo u ocima mnogih. Jedan covjek je, nakon što je cuo šta se desilo, otišao do mladica i poljubio ga u celo. Mnogi su odlucili da sacekaju, kako bi saznali kada ce se klanjati dženaza, kako bi mogli da prisustvuju.

Jedan bolnicki službenik je nazvao kucu preminulog. Sa druge strane se javi njegov brat. Rekao je o njemu: "Svakog ponedjeljka je išao u posjetu svojoj nani na selo... Pomagao je udovice, jetime i siromahe... citavo selo ga je poznavalo, jer im je donosio islamske knjige i kasete... Njegov automobil je uvijek bio pun riže i šecera, koje je dijelio potrebnima... Nije zaboravljao ni slatkiše, kojim bi razveseljavao djecu, mnogi su ga odgovarali od toga, spominjuci daljinu puta... Ali on bi im odgovarao da se od dugog puta okoristi ucenjem i ponavljanjem Kur'ana, slušanjem kaseta sa islamskim predavanjima, a i da za svaki korak koji nacini, ocekuje nagradu kod Allaha.”

Sutradan je mesdžid bio prepun. Klanjao sam mu dženazu sa ostalim muslimanima. Nakon dženaze, prenesosmo ga na ramenima do mezarja i spustismo ga u kabur. Okrenuli su njegovo lice Kibli... U ime Allaha i u miletu Allahova Poslanika. Poceli smo bacati na njega zemlju. Imam rece: "Tražite ucvršcenje za svoga brata, jer ga sada ispituju... Suocio se sa prvim danom Ahireta.” A ja, kao da sam se suocio sa prvim danom dunjaluka. Pokajao sam se za ono što sam prije cinio i nadam se dace mi Allah oprostiti ono što je bilo. Molim Ga da me ucvrsti na pokornosti i da moj život završi dobrim. Molim Ga da ucini moj kabur, kao i kabur svakog muslimana, baštom od džennetskih bašci.

Kaže Aiša, r.a.: "Poslanik, s.a.v.s., bi cesto govorio: "O Ti Koji okreceš srca, ucvrsti moje srce u pokornosti Tebi." (A u rivajetu: "Ucvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.")
Uredio ALDINUN na 16 January 2009
SELAM..................................................
 
ALDINUN
#15 Printaj Post
Objavljen 16 January 2009
Member


Postova: 160
Pristupio: 28.11.08

Ko drugom jamu kopa sam u nju upada rekaik



Prenosi se da je poznati islamski ucenjak Amir eš-Ša'bi, upozoravajući svoje učenike na vrijednost istinitog govora, a posebno pred vladarima, ispricao ovu priču:

"Razbolio se jedanput lav - car zivotinja, i sve zivotinje su dolazile da ga posjete, osim lisice. Vuk je zelio da se dodvori lavu pa je rekao: - O vladaru nas, ti si se, eto, razbolio i sve zivotinje iz tog carstva dosle su u posjetu, osim lisice. To je zaista drsko od nje...

Lav se zbog toga zestoko naljutio i vijest o tome dosla je do lisice. Ona nije nimalo oklijevala, vec je odmah krenula u posjetu lavu. Kad je dosla do njega, lav ju je ljutito upitao: - Zasto nisi dosla da me obidjes kad si cula za moju bolest? Lisica mu odgovori: - Uvazeni i mnogo postovani care, kada je do mene dola vijest o vasoj bolesti, ja sam se istog trenutka dala u potragu za lijekom, i dosla sam da vas obradujem vijescu da sam nasla lijek za vasu bolest. Naime, vas lijek se krije u vucijoj potkoljenici.

Kada je to cuo, lav je odmah skocio na vuka, razderao mu nogu i pojeo srz iz njegove potkoljenice. Lisica je polahko napustila mjesto dogadjaja i pored puta je cekala da naidje vuk. Kada je naisao raskrvavljene noge, ona mu je podrugljivo doviknula: - O vlasnice crvene noge, kada drugi put budes pred carem, pazi sta ces govoriti! Ovaj put ti je pustena krv samo iz noge."
SELAM..................................................
 
ALDINUN
#16 Printaj Post
Objavljen 16 January 2009
Member


Postova: 160
Pristupio: 28.11.08

Umro uceci Kur'an rekaik





Zelim napomenuti da sam odgajan u poboznoj porodici, koja se u pravom smislu te rjeci, pridrzavala vjere, pocevsi od hidzaba mojih sestara do islamskih svecanosti. Clanovi moje porodice su noci provodili u ibadetu, ali ja sam bio tvrdoglav. Zeljeli su me dovesti u red, ali sam ja bio tvrdoglav i uporan, jer je i njihova metoda bila zasnovana na inatu. Inat je jedina stvar u kojoj niko nije bio iznad mene. Ali,kakva je prica o mom pokajanju? Poslusajte moju cudnu pricu:

Vec sam naglasio da mi je porodica pobozna. Imam sestru ljekarku, udatu za inzinjera, koji je poput nas bio pobozan a i njegova porodica je bila takva. Njegov stariji brat radio je kardiolog,imao je 36 godina. Bio je pout meleka svetlog lica, visokog stasa, podignutog cela,njeznog osmeha skoro da nije razdvajao usne.Imao je cvrst korak i cinio je dobro. Dvanaest godina nije propustio namaz u dzematu. Poznavale su ga sve udovice, sirocad, siromasi, potrebni i odrasli i mali.

Jednog avgustovskog dana 2001. god., lezao sam dremajuci na svome krevetu,kada sam cuo glasnika kako objavljuje smrt tog i tog doktora. Pomislio sam da sanjam, da su nocne more. Ustao sam i sjeo siguran da ono sto sam cuo nije nocna mora. Nakon nekoliko trenutaka neko je pokucao na vrata. Osjetio sam uznemirenje. Usao je brat a na licu su mu se vidjeli tragovi tuge. Uvjerio sam se da nisu u pitanju snovi.

Nisam mogao ustati,ni pomeriti se. Upitao sam ga kako se to deslio. Outovao je za Kairo. Bojao se voziti automobil, jer je relativno mlad vozac. Bojao se da nekog ne udari. Autobus je udario u vozilo koje je stajalo pored puta i on je sa jos cetrdeset osoba preselio.

Dzenaza je bila ogromna i po islamskim propisima. Svi su se molili za njega, dok smo isli ka groblju, mnogi ljudi su se pitali cija je dzenaza na kojoj su se jasno culi plac i jecaji. Stao sam ispred njegovog mezara, pogledao u njega i rekao: Boze,zar je umro?Zar mi se vise nikada nece nasmijati pri susretu? Poceo sam plakati.

Vazno je napomenuti da je u trenutku smrti ucio Kur'an. Njeogv obicaj je bio da tokom putovanja umjesto da gleda video u autobusu, on bi slusao Kur'an. Jedna od prezivjelih prica: "Moju paznju je privukao jedan mladic, jer jegov izgled je izazivao postovanje i ugled, a on je oborio pogled, osmehujuci se. Kada smo krenuli vozac je pustio video kasetu s muzikom, ali mu se maldic obratio: "Ako vec hoces nesto slusati pusti kasetu s Kur'anom. Vozac mu je rekao da nema takvu kasetu,a mladic je kazao da ce on uciti Kur'an.

Imao je lijep glas, slusala sam ga, bio je divan. Neprestano je ucio Kur an,sve do trenutka udaral,tada je prestao i ja sam kasnije primjetila da je mrtav. Plakala sam i molima Allaha za njega i cvrsto sam odlucila da cu otici na saucesce porodici i kazati im sve ovo, pored rana koje imaju."

Doslo je vreme da se zapitam sta cu prouciti kada mi dodje smrt. Kada je kcerka ovog covjeka, koja je imala 12 godina, pitala oca sta zeli i za sta moli svog Gospodara, on je rekao: Da bih imao manje grijeha.
Zivio je radi dave. Umro je pozivajuci Allahu blago i lijepim savjetom. Krenuo je Kardioloski institut kako bi volontirao i radio na Allahovom putu. Njegova smrt je bila uzrok moje upute.

Ja sam poceo klanjati i ne klanjam ni jedan namaz u kojem ne molim Allaha za njega, zeleci da i on ima dobrih djela, jer je bio uzrok da pocnem klanjati u dzematu.

Pogledajte pocetak moj price, bio sam blizak idolima, a sada sam blizi Allahu. Imam svoju licnost i ponos. Danas sam svjestan da Allah, swt, ne ostavlja ni jednog od Svojih robova, niti mu uskracuje pokajanje dok covjek sam ne izgubi nadu i padne u ocaj. Zato, nemojte gubiti nadu i ne ostavljajte mesta u svom srcu za ocajanje. Najveca bolest koja pogadja srce je vezivanje za ovaj svjet i strah od smrti.
SELAM..................................................
 
ALDINUN
#17 Printaj Post
Objavljen 16 January 2009
Member


Postova: 160
Pristupio: 28.11.08

Pobozni mladic rekaik




Za vrijeme Poslanika, a.s, bio je jedan mladic koji je obavljao mnoge usluge za Poslanika a.s. i usluzivao ga je gdje god je mogao, bio je jako pobozan i cestit mladic. Jednog dana ga je Poslanik a.s. poslao da nesto kupi i kad se vracao hodajuci ulicom ugledao je otvorena vrata na jednoj kuci i ukazao mu se zastor koji se u to vrijeme koristio kada se neko kupa, vjetar je puhnuo i zastor je otkrio ono sto nije smio da vidi.Uhvatio ga je...

toliki strah da je od munafika, velikih grijesnika, uhvatio ga je toliki stid da je poceo u sebi da govori: "Sta si uradio, sta si ucinio, sad si od munafika, sad ce se o tebi ajet objaviti, kako si pokvaren ..." U tom strahu je odlucio da se ne moze vratiti Poslaniku a.s. i pobjegao je. Proslo je neko vrijeme i Poslanik a.s. je primjetio da se mladic ne vraca, pa je poslao Omera, r.a., da ga potrazi, medjutim ovaj se vratio bez mladica.

Prosla su dva-tri dana, Poslanik a.s. je postao zabrinut za mladica pa je poslao Omera, r.a., ponovo i rekao mu da ovaj put pogleda i van Medine. Omer, r.a., je otisao i van Medine te naisao na neke ljude i pitao ih za mladica, a oni mu rekose: "Iza ove planine svaku noc cujemo jecanje i plac, taj mladic nikad ne prestaje sa placom, samo kad padne mrak on sidje kod nas i placuci i jecajuci popije malo mlijeka i opet se vraca nazad. Plac nikad ne prestaje."

Omer r.a. upita da li moze da saceka pa da vidi koje taj mladic. Oni mu potvrdno odgovorise. Ostao je Omer r.a. tu i sakrio se kad je pao mrak da vidi mladica. Bio je to on, na njemu se vidjeli tragovi velikog gubitka kilaze, veoma je oslabio placuci i jecajuci posao je da popije mlijeko, u tom je Omer r.a. izasao i pokazao mu se. Mladic od silnog straha i stida poce plakati jos jace i jecati jos glasnije.

Omer r.a. mu rece " Poslanik a.s. te trazi "
" - Zasto?
" - Ne znam."
" - Je li Allah, s.w.t, objavio o meni ajet ?
" - Ne znam , samo te trazi .

Mladic nije htio da ide, medjutim Omer, r.a., ga je nagovorio i poveo sa sobom. Doveo je mladica njegovoj kuci i tu ga ostavio, produzio Poslaniku a.s. i rekao mu da je mladic kod kuce.Poslanik, saws, je otisao mladicevoj kuci i pronasao ga kako i dalje place.
Muhammed, a.s., mu pridje i uze njegovu glavu sebi na krilo njezno ga milujuci po glavi, a mladic mu rece: "Ne Poslanice, nemoj, ja sam prljav i pokvaren, nemoj se prljati od mene", a Poslanik a.s. ne osvrtajuci se na njegove rijeci i dalje ga ostavi na svom krilu.

Zatim ga mladic zamoli da ucini dovu za njega, da mu Allah s.w.t oprosti njegove grijehe i da mu se smiluje.
Poslanik a.s. ucini tako. Posle toga, mladic rece Poslaniku a.s., prvi put nakon toliko dana sa osmjehom na licu : "Osjecam kroz moje tijelo kao da mi neki mravi prolaze, kroz kosti mi prolaze". Poslanik a.s. ga upita, da li to stvarno osjeca, pa mladic potvrdno odgovori. Na to mu Poslanik a.s. rece "To ti je smrt." Mladic je ispustio svoju dusu i preselio na onaj svijet.

Posle pricaju ashabi kada su isli da mu klanjaju dzenazu, svi su hodali normalno, samo je Poslanik, saws, hodao na vrhovima prstiju, kao da ne staje na zemlju, svima je to bilo cudno pa su ga posle dzenaze upitali o tome. On im odgovori: 'Tako mi Allaha, s.w.t, nisam mogao zemlju da dotaknem od velikog broja meleka koji su prisustvovali njegovoj dzenazi."
SELAM..................................................
 
ALDINUN
#18 Printaj Post
Objavljen 16 January 2009
Member


Postova: 160
Pristupio: 28.11.08

Allahova odredba rekaik





Moja prica je duga, a njen kraj je bolan i gorak zbog strahote koja me je pogodila. Bilo nas je tri sestre i brat. Ja, sestra i brat nismo klanjali. Stalno smo slusali pjesme, isli na zabave, gledali filmove i setali. Skoro cijeli dan smo provodili u gradu, kada bismo stigli kuci gledali bi satelitske progarme. Ako tu ne bismo nista nasli, ukljucili bi video a ako ne bismo imali ni jedan film onda bismo citali casopise. Ostatak raspolozivog vremena provodili smo u jelu i spavanju daleko od Allahove vjere kao istok od zapada. Nismo znali ni kada nastupa vrijeme namaza...

Sve je ovo bilo bez ikakvog racuna. Uzivanje i udovoljavanje strastima bio je prioritet. Ljeti smo putovali daleko kako bismo nadoknadili izgubljeno tokom skolske godine.

Otac je bio zauzet kompanijom i poslovnim putovanjima s majkom. Vecinu vremena smo provodili daleko od njih. Imali su svoje brige, a mi svoje. Nismo imali nikakve kontrole niti ikoga ko bi nas podsjetio na namaz i zikr. Ko ce nam to govoriti, sluzavka koja je jos gora od nas?

Ali ipak u nasoj kuci je bio neko ko je spominjao i obozavao Allaha. Starija sestra je zivjela u Allahovoj vjeri. U poredjenju sa nama bila je susta suprotnost.
Cesto nam je bila zamjena za majku, uvjek nas je podjecala na namaz. Mi je ne bismo slusali, vec grdili i govorili: nemas ti nista s nama...ostani ti sa svojim Gospodarom.

Ali cijeli zivot je bio ispunjen tugom i nesrecom. Mi smo to zanemarivali, uvjereni da cemo bit sretni ukoliko vrijeme ispunimo zabavama i zurkama.

Logika nam je bila pogresna. Svakodnevno smo radili iste stvari, umorili smo se od zivota. Ali smo mu se vracali povecavajuci udaljenost i otudjenost od Allaha, uprkos sestrinim upozorenjima. Bila je divna, klanjala, postila i udjeljivala sadaku od dzeparca. Odjecu koju smo joj donosili iz inostranstva davala je siromasnim i potrebnim, nije marila zbog toga. Zeljela je ono sto je kod Allaha.

Jednog dana zeljeli smo ici tetki. Posla je sa nama. Zajedno smo bile sve tri, a brat se poceo okretati oko kasete. Mi smo pjevale uz njega, a ona ga upozori: utisaj ovog sejtana! Ucuti ga! Svi smo odbacili njen prijedlog. Takodjer je trazila da smanji brzinu, ali se nismo slozile.

Iznednada, bez prethodnog upozorenja, dogodi nam se saobracajni udes. Auto se prevrnulo nekoliko puta, posto je udarilo o metalni branik pored puta. Auto je u potpunosti unisteno. Uz veliki napor su nas izvadili i hitno prebacili u bolnicu. Nesreca je bila stavrno teska. Imali smo lomova, ozljeda i potres mozga. Kada smo ustali iz kome i upitlai za sestru, rekli su da je van zivotne opasnosti ,ali da je na oporavku zbog teskih povreda.

Za dvadeset cetiri sata su dosli roditelji. Pitali su doktora za sestru, rekao im je da je umrla. Tada smo saznali sta se dogodilo, nismo se mogli suzdrzati. Zestoko smo plakali, imali smo osjecaj da smo uzrok njene smrti. Dugo smo ostali u bolnici. Odbijala sam hranu zbog tuge zbog nje. Dusevno sam oslabila, pa su mi doktori i roditelji pokusavali pomoci.

Poslije izlecenja ja, sestra i brat smo zamolili Allaha za oprost. Iskreno smo se pokajali Uzvisenom i Plemenitom Allahu. On nas je uputio na put svjetla s kojeg smo skrenuli. Ali, opomena je bila gorka - otisla je nasa sestra u 21. godini zivota.

Hvala Allahu u Ramazanu smo svi obavili umru. Otac je obavio hadz za sestru. Sada smo puno sretni zbog Allahove blizine. Poceli smo ciniti dobra djela, udjeljivati sadaku, prisustvovati vjerskim predavanjima i angazirati se na polju da've kako bismo pozivali one koji su daleko od Allaha, ne bi li ih Allah uputio na pokornosti kao sto je nas.

Otac i majka su nakon ovoga vise vremena provodili s nama, jer su spoznali da imetak i bogastvo ne predstavljaju sve u zivotu, vec da je to istinski ibadet i robovanje Allahu i oslanjanje na Njega, jer On je Svemocan.

Molim Allaha da nas ucvrsti u pokornosti Njemu i u slijedjenju sunneta Njegovog Poslanika s.a.v.s.
SELAM..................................................
 
ALDINUN
#19 Printaj Post
Objavljen 16 January 2009
Member


Postova: 160
Pristupio: 28.11.08

Kako je divna ovakva smrt rekaik




Bio je maldic kao i svi drugi. Rodjen je u jednom kurdistanskom selu. S ocem je otiso u Damask. U Damasku je uspio. Ucio je pred brojnim ucenjacima, a dvadesete godine je apsolvirao serijateske nauke. Obuzela ga je velika oholost zbog znanja sve dok ga Allah nije uputio...

Jednom prilikom mu dodje neki obicni covjek i posavjetova ga da prisustvuje sijelu kod jednoh sejha na brdu Kasijun. U prvi mah odbi. Za kratko vrijeme, Allah mu prosiri prsa, te ode na to sijelo. Ustrajno je prisustvovao svim sijelima. Ona su na njega utjecala te se promijenio iz korjena.

Njegova supruga prica: "Sejh je bio povjerljiv. Kada bi mu ranije, prinijela hranu koja je bila slana ili neslana zestoko bi se uznemiro. Posto je poceo slijediti vjeru, kada bi mu donijela slano jelo, samo bi se nasmijesio i rekao 'daj mi jos malo soli,' kako me ne bi uvrijedio.
Sejh je poceo s predavanjima i poducavanjem.

Allah je mnogim ljudima dao da se okoriste njegovim znanjem. Pred kraj zivota se jako razbolio, veoma tesko se kretao i pomjerao, ali je ipak vazio. Cvrsto je vjerovao da mu nece propasti ni jedan posao i da je Uzviseni Allah uz lijepo misljenje Svoga roba o Njemu.

Smrt je ovog plemenitog sejha nastupila u njegovoj 63. godini zivota. Uz njega su bili ucenici i sin Ahmed. Osjetio je da mu se primakla smrt. To su osjetili i oni oko njega, te ga htjedose podsticati da izgovori sehadet. Ali on se okrenuo prema njima i rekao 'Recite la ilahe illallah, recite la illahe illallah' - umjesto da to oni njemu kazu. Glas mu je oslabio, pogled uzdigao a usne prosaputale"

A ti o duso smirena,vrati se Gospodaru svome zadovoljna. A i On sa tobom zadovoljan,pa udji medju robove Moje,i udji u dzennet Moj!

Okrenuo se prema prisutnim i svom snagom izgovrio: "Es-selamuu alejkum ve rahmetullahi!"

Predao je Allahu dusu u toj blagoslovljenoj kaderskoj noci koja je bolja od hiljadu mjeseci.

Kako je divna ovakva smrt.!
SELAM..................................................
 
ALDINUN
#20 Printaj Post
Objavljen 16 January 2009
Member


Postova: 160
Pristupio: 28.11.08

Sjeme dobra rekaik




Vracao sam se s dugog putovanja, Allah je odredio da u avionu sjedim u blizini grupe podrugljivih maldica koji su se glasno smijali.Vriska i galama su se povecale. Oblak duhanskog dima je ispunjavao prostor. Allahova mudrost je htjela da avion bude...

pun tako da nisam mogao promeniti sjediste. Pokusao sam se izvuci iz skripca snom, ali je to bilo nemoguce. Kada mi je dosadilo,izvadio sam Mushaf i tiho poceo uciti. Nakon nekoliko trenutaka neki od mladica se smirise. Jedanpoce citati novine,a ostali zaspase. Iznenadilo me je sto je jedan rekao povisenim glasom,i ako je sjedio pored mene: "Dosta,dosta!"

Pomislio sam da mu je ucenje zasmetalo. Nastavio sam tiho
uciti, jedva sam se cuo. Vidio sam kako stavlja ruke na glavu i gundja. Puno se pomjerao, a zatim podigao glavu i rekao mi: "Molim te dosta je,prekini,ne mogu izdrzati."

Ustao je i jedno vrijeme ga nije bilo.Vratio se nazvao mi Selam i izvinuo se. Sutio sam ne znajuci sta se dogadja. Ali,nakon nekoliko trenutaka sutnje okrenuo se prema meni suznih ociju. Tihim glasom mi se obratio: "Tri ili mozda vise od tri godine kako nisam celo spustio na zemlju,niti proucio ista od Kur ana. Citav ovaj mjesec sam proveo u putovanjima, nisam ostavio ni jedan grijeh koji nisam pocinio. Kada sam te cuo kako ucis, sve mi se smrklo. Prsa su mi se stegla,osjetio sam gusenje...Imao sam osjecaj da me svakim proucenim ajetom osine munja.

Rekoh sebi:"Do kada ces zivjeti u nemarnosti, do kada ces ici ovim putem? Sta slijedi nakon igre i zabave?" Zatim sam otisao do kupatila. Znas li zasto? Osjetio sam snaznu potrebu zaplakati.Jedino sam se tu sklonio od pogleda."

Puno sam mu govorio o pokajanu i povratku Uzvisenom Allahu...Posto se avion spustio na aerodrom zaustavio me je kao da se zelio udaljiti od prijatelja. Ozbiljnog izraza lica me je zapitao: "Mislis li da ce Allah meni oprostiti grjehe?"

-Ako budes iskren u pokajanju i odlucaan u ostavljanju grijeha znaj da Allah sve grijehe oprasta.
-Ali, ja sam uradio i velike grijehe, veoma velike.

-Zar nisi cuo Allahove rijeci: "Reci O robovi Moji koji ste se prema sebi ogrijesili, ne gubite nadu u Allahovu milsot. Allah ce sigurno, sve grijehe oprostiti On, doista mnogo prasta i On je mislotiv." Na licu sam mu primjetio osmijeh stece i suzne oci.Ostavio me i otisao.

Slavljen neka je Allah. Koliko god covjek cinio zla i nereda u njegovom srcu ipak ostaje sjeme dobra. Kada dopremo do njega i zalijemo ga ono proklija,a zatim uz Allahovu pomoc,procvjeta,a kasnije i dadne plodove.
Sjeme dobra je u stalnoj borbi u covjekovom srcu, pa se desi da ga prekrivac strasti i prohtijeva prekrije. Kada Allah zeli dobro Svome robu srce mu obasja svjetlom Upute,uputi ga na puteve bogobojaznih.

Kaze Uzviseni Allah: "Onome koga Allah zeli da uputi-On srce njegovo prema islamu raspolozi,a onome koga zeli da u zabludi ostavi-On srce njegovo stegne i umornim ucini kao da zini napor da na nebo uzleti.Eto ,tako Allah one koji ne vjeruju bez podrske ostavi."
SELAM..................................................
 
Skoci na Forum: